U Njemačkoj je buknula žestoka rasprava o radnom vremenu.
Brojni ugledni menadžeri, ekonomisti i preduzetnici otvoreno traže povratak na 40-satnu radnu sedmicu u industriji, bez prilagodbe plata, upozoravajući da zemlja rizikuje gubitak konkurentnosti i masovno zatvaranje tvornica.
Debata je dobila na snazi nakon što je Lars Brzoska, direktor logističkog giganta Jungheinricha, jasno poručio: “Mi se moramo vratiti na 40-satnu radnu sedmicu u industriji, bez prilagođavanja plata. Moramo ponovno povećati produktivnost. Oni koji žele više raditi, trebaju to da mogu. Ako ovako nastavimo, propašćemo, i na kraju niko neće imati posao”.
Boš takođe prolazi kroz turbulentno razdoblje – dolazi do naglog vođstva, a saradnja s VW-om na autonomnoj vožnji vrijedna 1,5 milijardi evra je na rubu propasti, piše FOCUS Online.
Njemačka industrija je suočena s visokim troškovima rada. Prema podacima Instituta njemačke ekonomije, jedinični troškovi rada u Njemačkoj 2024. bili su 22 odsto iznad prosjeka 27 usporedivih zemalja. Sat rada u industriji stoji u prosjeku 45 evra, odnosno 49,50 evra u prerađivačkoj industriji, znatno više nego u većini Evrope.
Ekonomisti se slažu s menadžerima.
– O više slobodnog vremena možemo razgovarati samo ako raste blagostanje- poručio je šef Ifo instituta Klemens Fuest.
Direktor IW instituta Mihael Huter predložio je čak 42-satnu radnu nedjelju, dok je ekonomistkinja Monika Šnicer izjavila: “Ne može se u 35 sati postići isto što i u 40 sati”.
– Bilo bi dobro da se kod većeg broja zaposlenih vratimo prema 40 sati- rekao je predsjednik Udruženja poslodavaca Rajner Dulger.
Predsjednik Gesamtmetalla Stefan Volf već godinama traži duže radno vrijeme i odbija četverodnevnu radnu nedjelju uz punu naknadu plate.
Rasprava više nije samo stvar sindikata i poslodavaca. Kancelar Fridrih Merc zalaže se za fleksibilnije radno vrijeme, a ministar privrede Katerina Rajhe smatra da debata o četverodnevnoj nedjelji i ravnoteži između posla i privatnog života trenutno nije na mjestu.
Njemačka se tako suočava s ključnim pitanjem: može li zadržati visoke plate, kraće radno vrijeme, velike socijalne doprinose i stroge regulacije, a istovremeno ostati konkurentna na globalnom tržištu? Mnogi menadžeri upozoravaju da će fabrike, ako se ništa ne promijeni, jednostavno nestati, piše Večernji list.
