Tradicionalno stočarstvo u Bosni i Hercegovini prolazi kroz najteži period zbog hroničnog nedostatka radne snage, lošeg sistema podsticaja i klimatskih promjena.
Njegov radni dan traje od 5.15 ujutru do 23 časa uveče i obuhvata mužu, hranjenje i stalnu brigu o stoci.
– Ovo mi je 35. godina planinskog staža. Uglavnom sedam mjeseci provodim uz stoku, od čega pet mjeseci ovdje, a ostatak godine dole u Širokom Brijegu – objašnjava Pinjuh organizaciju svog posla u reportaži Glasa Hercegovine novinara i urednika Marija Brkića. Dodaje da slobodnih dana nema i da životinje ne mogu da čekaju:
– Dok se pomuzu ovce i krave, nahrane psi i ostala stoka, dođe 11 uveče. Ovdje nema ni sveca ni petka – rekao je on.
Izvođenje stoke na ispašu obavezno je u svim vremenskim uslovima i bez obzira na zdravstveno stanje pastira. Pinjuh ističe sa kakvim se rizicima suočavao.
– Imao sam temperaturu 40, ali ovce moraju da izađu na pašu. Životinje ne mogu da čekaju. Tuđu stoku moraš da vratiš živu, zdravu i dobro uhranjenu – rekao je on.
Uprkos teškim uslovima i nestabilnom vremenu, ovaj posao zahteva velika ulaganja:
– Lijepo jeste, ali nije svaki dan lako. Nema jagnjeta ako prethodno nisi ulagao – kaže on.
Nagrađivani sir
Pinjuh proizvodi i mešani sir, nagrađen sa tri zlatne plakete, čija je cijena oko 18 evra po kilogramu.
– Neko će reći da je skupo, ali sir ne moramo da nudimo ako imamo stalne mušterije. Da nije kvalitetan, ne bi dobio zlatne plakete – kaže Pinjuh, piše Dnevno.
Jagnjetinu prodaje po cijeni od oko 13 evra po kilogramu, a visoke troškove stvaraju nabavka hrane, veterinarska njega, kao i šišanje ovaca, koje košta do 4 evra po grlu. Dodatni problem predstavlja vuna, koja je postala otpad:
– Vuna se više ne koristi. Moram da je natovarim i odvezem komunalnom preduzeću na Čerigaj. Ranije je jedna žena imala vezu prema Bosni pa se vuna odvozila, a sada je niko neće – kaže on.
Psi ključni čuvari stoke
U čuvanju stoke ključnu ulogu imaju obučeni psi, koji zamijenjuju ljude i štite stado od medvjeda.
– Kada mu kažeš da vrati stado, on ga vraća. Dok je mlad, moraš da radiš s njim dok ne nauči komande. Bez njega ne bih mogao da držim ovce na cijeloj ispaši – objašnjava stočar.
Ukazuje i na klimatske promjene zbog kojih su ljeta sve sušnija:
– Na planini, ako nemaš vode, nemaš ništa. Ljudi koji ovdje sade povrće kažu da ga ranije nisu morali zalivaju, a sada vodu moraju da dovoze iz jezera. Klima se promijenila – rekao je on.
