Osam godina je prošlo, a slučaj podmetanja droge u RiTE Gacko i dalje nema ni ime ni prezime.
Ima samo oznaku NN, kao trajni alibi kriminalnog sistema koji uopšte ne traži krivce, nego vrijeme da sve prekrije.
Slučaj koji je morao biti riješen
To nije bila slučajnost, znalo se odmah. To je bila poruka. Ali kome?
Institucije koje ne rade ili ne smiju da rade
Osam godina kasnije, odgovor je i dalje isti i glasi „niko“.
Tužilaštvo u Trebinju vodi istragu protiv „NN lica“. U prevodu ne vodi ništa. Drži predmet na aparatima, bez namjere da ga ikada i završi.
Gdje su saslušanja, osumnjičeni, disciplinski postupci. Ako ih nije bilo za ovih osam godina, neće ih ni biti.
Ovdje više nije riječ o sporosti pravosuđa. Ovo je svjesna odluka da se predmet ne dira, jer da postoji volja, postojali bi i rezultati.
Zid ćutanja
Bivši direktor SIPA, Perica Stanić, još ranije je za Srpskainfo jasno rekao: „Pronađena droga nije bila dio one koja je spaljena“. Znalo se i to odmah, ali trebali su mjeseci vještačenja da se to potvrdi.
Dakle, neko je spornu drogu donio i ostavio. Neko je znao da neće biti procesuiran.
Ali sistem nije želio da zna.
Od tog trenutka počinje zid ćutanja koji traje do danas. Zid iza kojeg nema odgovornosti, ali ima zaštite. Podmetuta droga u Gacku je ogledalo kriminalnog sistema za čije rušenje će trebati mnogo više od pukih izbora i savremenih tehnologija.
Ko štiti i zašto?
Ovo više nije pitanje istrage. Ovo je pitanje zaštite.
Ako droga nije slučajno završila na kritičnom mjestu, a institucije osam godina ne reaguju, onda postoji samo jedno logično objašnjenje, a to je da neko moćan ne želi da se istina otkrije.
I nije problem što javnost ne zna. Problem je što institucije znaju i ćute.
Izjava tužilaštva od prije dvije godine: „Samo vi još pitate za ovaj slučaj“ možda je i najiskreniji odgovor koji su dali, jer novog nema, iako smo naravno poslali pitanja i ove godine.
U toj rečenici nema ni odgovornosti, ni stida, ni namjere da se bilo šta promijeni.
Slučaj RiTE Gacko danas više nije priča o drogi, već o sistemu koji štiti sam sebe. To je i priča o pravosuđu koje bira kada će da vidi, a kada da zažmiri ili okrene oglavu.
To je priča o državi u kojoj „NN lice“ traje duže od svake istine.
Ovdje nije problem što se ne zna ko je kriv, problem je što se ne smije reći.
Kao što je u mnogim objavljenim pričama problem bio ko je to rekao, od njene suštine.
