Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije poručio je u Mrkonjić Gradu da se večeras molitveno sjećamo stradalih i prognanih u najvećem progonu u Evropi u 20. vijeku, jer je molitva najdostojniji oblik sjećanja, ona nosi istinu, oslobađa od zla i čuva naš identitet.
"Naše molitveno sjećanje je i čuvanje identiteta. Pamteći svoje stradanje i zavičaje pamtimo ko smo, odakle smo, da pripadamo Hristu i svetosavskom srpskom narodu", rekao je patrijarh Porfirije.
Obraćajući se na obilježavanju Dana sjećanja na ubijane i prognane Srbe u "Oluji" patrijarh Porfirije je rekao da večeras ne treba tražiti nove riječi u odnosu na one koje smo izgovarali ranije, jer istina ostaje ista, a bol ne prestaje protokom vremena.
"Naša obaveza da pred Bogom pamtimo svoje srodnike i stradalnike ostaje trajna i nepromenljiva", istakao je srpski patrijarh.
On je naglasio da je sve prisutne u Mrkonjić Gradu, koji i sam nosi duboke rane stradanja, sabrala ljubav prema našim mučenicima, našim srodnicima, susjedima i sunarodnicima, koji su tokom užasnog progona sa svojih vjekovnih ognjišta, sa prostora Dalmacije, Like, Korduna i Banije, avgusta 1995. godine, nevino izgubili živote.
Patrijarh Porfirije je poručio da se sa posebnim bolom sjećamo postradalih na Petrovačkoj cesti, gdje su u izbjegličkoj koloni, na putu ka spasenju, stradali nedužni ljudi – starci, žene i djeca.
"Na njihovom stradanju, ali i na istrajnosti svih koji su poneli krst izgnanstva, ispunjavale su se reči velikog i svetog apostola Pavla, koji kaže: `U svemu trpimo nevolje, ali nismo potišteni. U nedoumici smo, ali ne očajavamo, progonjeni, ali ne ostavljeni, oboreni, ali ne pogubljeni`, rekao je on.
Patrijarh srpski je naglasio da su i onda kada su ostajali bez domova i zavičaja, naša izgnana braća i sestre nosili u sebi vjeru da ih Gospod nije ostavio i nadu da zlo nema poslednju riječ.
"Sećanje treba da nas uputi jedne ka drugim, da nas uvede u istinsko i dublje razumevanje reči Hristove – ljubimo jedni druge, ljubimo neprijatelje svoje. Da zapovest ljubavi prizivamo u svoje srca", naglasio je patrijarh srpski.
Njegova svetost je poručio da osjeća dužnost da sa trona Svetog Save pozove sve njegove duhovne potomke da nikada ne dozvolimo da nas umjesto ljubavi ophrve mržnja, da ne postane normalno da se bližnji pretvori u tuđina, već da uvijek ostanemo jedno i uvijek na putu Hristovom i putu Svetog Save.
"Stoga se opet i opet molim Gospodu i pozivam sve nas da budemo, koliko god možemo, iznad uskih, sebičnih i ideološki motivisanih, partikularnih interesa i da se u duhu hrišćanske i pravoslavne sabornosti uzdignemo iznad podele i razdora", naglasio je patrijarh Porfirije.
Patrijarh srpski je rekao da nas istorija jevrejskog naroda uči da narod, ma koliko bilo strašno i nepodnošljivo, ne propada kada ostane bez zemlje i ljudi, već da najdublji pad jednog naroda počinje onda kada taj narod zaboravi ko je, čiji je i koji mu je cilj.
"Iz takvog zaborava se rađaju razdori, brat se udaljava od brata, isčezavaju sloga i jedinstvo, bez kojih se teško može sačuvati bilo šta, a kamoli graditi. Zato je naše molitveno sećanje u isti mah i čuvanje identiteta i čuvanje svoga zaveta i čuvanje svesti o tome ko smo i šta smo. Pamteći svoje stradalnike i zavičaje mi pamtimo ko smo, čiji smo i kome pripadamo. A pripadamo Hristu, njegovoj crkci i jedni drugom – svetosavskom pravoslavnom srpskom narodu", zaključio je patrijarh Porfirije.
