Na putu kroz Jutu, između crvenih stijena, pustinjske prašine i pejzaža koji izgledaju kao da su nacrtani za holivudski film, naišli smo na jedno od najneobičnijih mjesta u ovom dijelu Amerike. Ogromni natpis Hole N’ The Rock na stijeni teško je promašiti, a iza njega se krije kuća uklesana direktno u kamen. Riječ je o prostoru koji izgleda kao spoj stvarnog života, američke ekscentričnosti i filmske scenografije.
Ovo mjesto kod Moaba postalo je poznato i ljubiteljima filma, jer se pojavilo u ostvarenju “Transformers: Age of Extinction” iz 2014. godine. Upravo taj podatak cijelom prostoru daje dodatnu težinu, jer dok stojite pred ogromnom stijenom i gledate pustinju oko sebe, potpuno je jasno zašto je Holivud baš ovdje pronašao idealnu kulisu. Crvene stijene, usamljena cesta i kuća u kamenu stvaraju ambijent u kojem se stvarnost vrlo lako pretvori u kadar akcijskog filma.
Hole N’ The Rock je, ipak, mnogo više od filmske zanimljivosti. Ova kuća u stijeni vezuje se za Alberta i Gledis Kristensen (Albert i Gladys Christensen), koji su od neobične ideje napravili prostor za život, a kasnije i atrakciju koja danas privlači turiste iz cijelog svijeta. Unutra se nalaze sobe uklesane u stijenu, detalji iz prošlog vremena i predmeti koji pričaju priču o ljudima koji su usred pustinje odlučili napraviti dom tamo gdje bi većina vidjela samo kamen.
Poseban detalj na stijeni iznad kuće jeste i uklesana statua, odnosno bista američkog predsjednika Franklina D. Ruzvelta (Franklin D. Roosevelt). Napravio ju je upravo Albert Kristensen (Albert Christensen), čovjek koji je godinama bušio i klesao pješčar kako bi od stijene napravio dom. Prema zvaničnoj stranici atrakcije, Kristensen je tokom 12 godina iz stijene izvadio oko 50.000 kubnih stopa pješčara, a u tom periodu je, osim uređenja kuće, završio i svoje umjetničke radove, među kojima se posebno ističe Ruzveltova skulptura na licu stijene iznad doma.
Za naš vlog ovo je bila savršena stanica prije odlaska prema Arches National Parku. Hole N’ The Rock ima sve što jedna američka reportaža treba imati: čudnu priču, filmsku poveznicu, pustinjski ambijent i onaj osjećaj da ste vidjeli nešto što ne postoji nigdje drugo. U zemlji u kojoj su ceste često same po sebi avantura, ovo je jedno od onih mjesta zbog kojih se isplati stati, izvaditi kameru i pustiti da kadar govori sam za sebe.
