Kada se pomisli na život jedne popadije u srpskom selu, prva asocijacija obično su posvećenost crkvi, porodici i miran, povučen život.
Međutim, Ivana (42), popadija iz sela Drugovac kod Smedereva, ruši sve stereotipe i dokazuje da tradicija i moderno preduzetništvo mogu i te kako da idu ruku pod ruku.
Ivana za Blic ženu otkriva kako uspijeva da uskladi obaveze u parohiji sa vođenjem sopstvene firme, a da pritom nikada ne odustane od svog autentičnog identiteta.
– Moj muž je sveštenik u Drugovcu i, naravno, mještani, posebno na selu, smatraju da popadija treba da bude posvećena crkvi – da održava hram, crkveno dvorište i crkvenu kancelariju – objašnjava Ivana.
Dodaje da o velikom dvorištu od 80 ari i više od 100 ruža brine s puno ljubavi, ali da se tu njene ambicije ne završavaju.
– Cijeli život radim i promijenila sam mnogo poslova. Suprug dobro poznaje moj karakter i zna da nisam tip žene kojoj će jedino životno postignuće biti to što se udala za sveštenika. Jednostavno, moram da imam svoj identitet i volim da radim. Pored toga, nije mi teško da uskladim sve obaveze – kuću, porodicu, djecu i svoj posao – kaže Ivana.
Na ideju da počne da se bavi takozvanom “tafting” metodom izrade tepiha došao je njen brat prije četiri godine, kada je primijetio da na tržištu nedostaju tepisi nestandardnih oblika i dimenzija.
Danas Ivana u svojoj radionici stvara prava umjetnička djela od vune – od tepiha sa motivima junaka iz crtanih filmova i grbova sportskih klubova do onih izrađenih po liku kućnih ljubimaca. U radu koristi isključivo najkvalitetnije, ekološke materijale.
Sam proces izrade izuzetno je zahtijevan, fizički naporan i ne može da se ubrza. Nakon iscrtavanja motiva i šivenja slijedi dvostruko lijepljenje, postavljanje zaštitnog filca i površinsko trimovanje, a zatim i mukotrpno sortiranje svake niti vune pincetom kako bi ivice motiva bile kristalno jasne.
Od Drugovca do Kana
Koliko je Ivanin rad cijenjen, najbolje govori podatak da je izrađivala tepihe za čuveni Kanski festival.
– Trebalo je da napravim tepih sa likom Ala Paćina u pop-art stilu. To su bili ogromni tepisi, pa sam morala bukvalno da radim na merdevinama. Šila sam danonoćno, toliko da sam mislila da ću u tom položaju i da zaspim. Producent je bio oduševljen, a tepisi su ispali fenomenalno – prisjeća se Ivana.
Iako joj suprug Vladimir i njihovo troje dece pružaju veliku podršku i pomažu u svemu – od košenja trave u crkvenom dvorištu do pakovanja tepiha – mještani su u početku bili sumnjičavi.
– Starije generacije misle da popadija treba da nosi haljinu do zemlje, kao i sveštenik, da ne treba da se šminka, radi ili ima duge nokte. Ali, u principu, narodu se ne može ugoditi – iskrena je Ivana.
Ipak, sumnje komšija raspršile su se kada su se uživo uvjerili u to šta njene vrijedne ruke mogu da stvore. Kroz osmijeh prepričava simpatičnu anegdotu sa autobuske stanice, kada su je mještani zatekli sa ogromnim tepihom pod miškom.
– Tražili su da ga razmotam kako bi ga vidjeli. Ostali su bukvalno zatečeni, jer nisu ni slutili da tako nešto može da se napravi. Bilo im je drago i bili su pomalo ponosni što njihova popadija radi nešto tako posebno, a uz to koristi vunu, koja je nusproizvod ovce – kaže Ivana.
“Samo nemojte da budete zavidne”
Za Ivanu, suština vjere i života nije u strogoj formi, već u čistom srcu.
– Mislim da je najvažnije činiti dobra djela, nikome ne željeti ništa loše i ne gajiti grešne misli. Da li su vam nokti nalakirani ili nosite minđuše, mislim da je to potpuno nevažno – poručuje ona, naglašavajući da se uvijek treba baviti “sadržajem, a ne formom”.
Njena poruka svim ženama, bez obzira na to čime se bave, jasna je i snažna.
“Za mene ne postoji loša žena. Svaka je dobra u nečemu, samo treba da njeguje svoje kvalitete. Samo nemojte da budete zavidne. Sve ostalo se lako ispravi.”
Kao majka, supruga i preduzetnica, koja pored brojnih obaveza uspijeva da pronađe vrijeme i za pilates svakog drugog dana, Ivana se vodi jednostavnom životnom filozofijom:
– Ako nešto želite, nađite način. Ako nešto ne želite, nađite izgovor. To je sva mudrost.