BANJALUKA - Za Željka Kopanju, osnivača i vlasnika "Nezavisnih novina" i većinskog vlasnika "Glasa Srpske", njegovi mediji su bili alat za izgradnju mostova u podijeljenom društvu. Bio je sposoban da pomiri naizgled nepomirljivo.
Tako glase neke od poruka predstavnika domaće medijske javnosti povodom 10 godina od smrti čovjeka koji se neumorno borio za pravdu i pomirenje u BiH.
Deset godina kasnije ostala je bol članovima njegove porodice, prijateljima, saradnicima, kompletnoj medijskoj sceni...
Ponosni smo na postignuti uspjeh u domenu medija, kao i na standarde profesionalnog novinarstva koje smo postavili ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u regiji.
U proteklom periodu "Nezavisne novine" su bile te koje su pokrenule i promovisale demokratski pristup i objektivnost u svim svojim medijima. Time nastavljamo Kopanjinu misiju. On je, naime, u jednoj od svojih kolumni naveo da je motiv osnivanja "Nezavisnih" to što su se čitaoci bili zasitili strogo dozirane informacije koju su im prezentovali državni mediji. Najavio je tada Kopanja da je cilj "Nezavisnih" da rade po profesionalnim uzusima te da ćemo biti zavisni samo od čitalaca. I tako je i bilo. I ostalo.
Podsjetimo, zbog nepodilaženja političkim uticajima Kopanja je u godinama poslije rata počeo da dobija prijetnje smrću, a 22. oktobra 1999. godine došlo je do atentata, kada mu je pod automobil postavljen eksploziv te je ostao bez obje noge. Taj napad još nije rasvijetljen.
Kopanja, međutim, ni tada nije odustao... Bio je osnivač i pokretač niza manifestacija od regionalnog značaja, ali i neformalnih druženja s ciljem promovisanja dijaloga i poboljšanja međunacionalnih odnosa u BiH.
Dobitnik je brojnih nagrada za novinarstvo. Ostaće zauvijek upamćen kao borac za medijske slobode i objektivno informisanje. Pamtiće ga kao čovjeka čija je riječ bila oštra, pravična i poštovana.
Sandra Gojković Arbutina, glavna i odgovorna urednica "Nezavisnih novina"
Nastavili smo kako je i zamislio
Sjećam se tog popodneva 8. avgusta kao da je bio juče, završavali smo broj, ostalo je nas par još u redakciji, kad je došla prva informacija da je Želji pozlilo, a uskoro i da je preminuo. Novine su već bile poslane u štampu, a mi smo u stanju šoka i bunila zaustavili broj, zvali sve da se vrate u redakciju i napravili potpuno novi, posvećen njemu.
Prvi impuls svima nam je bio da je tu kraj i naše kuće, ali je većina nas odlučila da ostane i nastavi, iako su glasovi da nestajemo bili sve glasniji, a pitanja zašto smo još tu kad je kraj sve češća. Mi smo, ipak, nastavili onako kako je Željo i zamislio, dan za danom, da čuvamo print i radio, ali i da uporno i strpljivo razvijamo digitalno izdanje "Nezavisnih novina", pa su glasovi i pitanja sa godinama bili sve rjeđi. Ta njegova vizija da su onlajn izdanja budućnost novinarstva počela je devedesetih kada smo svi mislili da je to suludo jer ništa neće dostići moć printa, danas ima rezultat da smo jedan od najčitanijih i najstabilnijih portala u regionu, kojem se vjeruje jer ne huška, ne zvecka oružjem, poštuje profesiju i donosi pouzdanu informaciju.
Teško je na ovom mjestu objasniti koliko je to danas rijetko i uspjeh. U atmosferi kada se marljivo radi i priželjkuje da je medija što manje, da se javnost otupi estradizacijom sadržaja i preusmjeri na divlje portale bez moralnih i profesionalnih granica vjerujemo da smo zadržali nasušnu pristojnost i profesionalnost i da bi nam Željo danas bez mnogo riječi rekao: "Dobri ste, ovo je u redu".
Borjana Radmanović Petrović, glavna i odgovorna urednica "Glasa Srpske" i nekadašnja glavna i odgovorna urednica "Nezavisnih novina"
Novinarstvo izgubilo puno
Djeluje prosto nevjerovatno da je prošlo već deset godina od kako Željo nije sa nama. Sjećam se trenutka kada sam čula tu vijest i odbijala da povjerujem da je istina. Željko Kopanja je bio poseban, talentovan, sposoban da pomiri naizgled nepomirljivo, blago i jednostavno da rješava stvari, a opet sa stavom i velikim autoritetom. Okupljao je novinare, političare, zvaničnike, kulturne radnike, sportiste, razgovarao sa svakim čovjekom koji je imao potrebu da sa njim progovori ili da ga nešto pita, sa lakoćom kao da se sve to baš tako podrazumijeva. Svi su znali ko je Željko Kopanja.
Njegovim odlaskom novinarstvo je izgubilo puno. Čovjeka koji je spajao, povezivao, učio mnoge i uradio mnogo i za novinare i za novinarstvo. Čovjeka koji je vjerovao i u novinare i u novinarstvo. Sve se promijenilo za ovih deset godina. I tehnologija, i novine, i novinari, i novinarstvo. Ali ja i danas, kada imam neku nedoumicu, kada mi se učini da nisam sigurna šta je ispravno, često pomislim šta bi u ovoj situaciji rekao i uradio Željo. Vjerujem da bi me nekada iskritikovao. Ali isto tako i bio ponosan na mnoge stvari koje smo uradili i koje radimo.
Anton Kasipović, osnivač "Nezavisnih novina"
Profesionalno "rastu" urednici, novinari, voditelji
Jutros sam čitao "Nezavisne". U vreloj bašti jednog kafea, skoro u dvorištu "Glasa". Svirao je Nes radio. Vidim iz dana u dan kako profesionalno "rastu" urednici, novinari, voditelji… Platim kavu i pomislim: u stvari nije ni otišao Željko. Možda, neke večeri vinjak. Dupli. Dakle, nije otišao. Uostalom, nije ovo prva neistina u koju vjerujem. Ovog puta s razlogom.
Mirjana Kusmuk, rukovodilac Odsjeka za odnose sa javnošću u NS RS i bivša glavna i odgovorna urednica "Glasa Srpske"
Naučio me da ljudima dam šansu
Željko Kopanja i ja bili smo najbliži saradnici 15 godina. I svađali smo se i smijali smo se svaki ubogi dan po 10 puta. Ali nikada nisam ušla u njegovu kancelariju nepozvana. A kad me ne bi bilo do 10 sati bar, nazvao bi: "Gdje si, vještice, čeka te kafa". Taj poziv danas mi jako nedostaje.
Ni sama ne znam odakle da počnem. Ako me pitate o novinarstvu, reći ću vam da nije tačna ona da je svako od nas zamjenjiv. Sa njegovim odlaskom, bez trunke patetike, tvrdim da je na komercijalizovanoj i podobro priučenoj medijskoj sceni, posebno Republike Srpske, nezamjenjiv. Jedan od bardova novinarstva Jug Grizelj davno je zapisao: "Ne možeš biti dobar novinar ako nisi dobar čovjek". Primjenjivo u slučaju - Kopanja. Naučio me jednu stvar, a to je da ljudima dam šansu, da nemam predubjeđenja. Poštovao je onaj unutrašnji moralni kodeks koji je sam sebi zadao.
Jednom davno jedan stari čovjek mi je rekao: "Nikada ne ruši stepenice kojima si se penjala, nećeš imati kuda da siđeš". I to je ono kako se Željko Kopanja kretao kroz život. Svim ljudima koji su mu barem malo pomogli, to nikada nije zaboravljao. I činio je za njih nemoguće, čak i preko mjere.
Imao je još nešto što mislim da svaki dobar novinar ima. Imao je jaku, nepogrešivu intuiciju. Baš nekako ovih dana, krajem jula, smo se vidjeli posljednji put. Pošli smo na more i došli da se pozdravimo. Na rastanku je rekao: "Dođi da te poljubim, možda se vidimo posljednji put". Oči su mu bile pune suza, a ja sam presjekla: "Ne pričaj gluposti". Nažalost, tako je i bilo. Bio je to naš posljednji susret.
Meni je Željko Kopanja bio više od direktora, više od saradnika, bio mi je kućni prijatelj i saborac i zato mi je teško da sažmem ono što mislim u svega nekoliko rečenica. Bez obzira na to, najobjektivniji pogled unazad, na sve ono što su mediji kojima je rukovodio postigli, brzina kojom su se razvijali i ugled koji su imali daje mi za pravo da kažem da je na medijskoj sceni Republike Srpske danas Željko Kopanja nezamjenjiv. Nažalost.
Ljiljana Labović Marinković, direktorica Dječijeg pozorišta Republike Srpske i bivša glavna i odgovorna urednica "Nezavisnih novina"
Vizionar i iznad svog vremena
Na različite načine žive sjećanja na ljude koji su bili dio našeg života, a više ih nema. Podsjete nas datumi, događaji, mjesta, drugi ljudi... Sjećanja na Željka Kopanju nisu među nabrojanim. Njegova najveća pustolovina - osnivanje kompanije "Nezavisne novine" dokazala je koliko je bio hrabar, beskompromisno odlučan, vizionar i iznad svog vremena. Nimalo slučajno kažem "najveća pustolovina", jer je Željko imao nevjerovatan dar da u pravom trenutku procijeni šta su izazovi koje je novinarski posao stavljao ispred njega. I kako te izazove savladati. Nikad nije sumnjao u ishod.
Pisao je mirnom rukom, govorio odmjereno, a malo ko je i malo kad čuo da je povisio glas. Nevjerovatna strast i instinkt vodili su ga jednakom energijom. Željko je uvijek znao šta radi! Već deset godina ga nema. A svako novo jutro, svaki novi broj "Nezavisnih novina" dokazuje da je njegovo djelo dostojno sjećanja, poštovanja i divljenja prema čovjeku koji nije samo gradio medije, nego i ljude, koji i danas u to vjeruju i žive.
Fahrudin Radončić, osnivač "Dnevnog avaza"
Sretni što smo ga imali za prijatelja
Imao sam sreću da budem prijatelj i saradnik gospodina Kopanje. Njegov odlazak je značajno uticao na promjenu medijske slike, ali i političke slike BiH. Imali smo eruditu, imali smo čovjeka medijacije. Imali smo čovjeka prijateljstva i čovjeka koji je obavljao sjajne poslove ne samo u "Nezavisnim novinama", nego i u onoj nevidljivoj sferi medija i politike, a to je događaj iza scene. Njegov odlazak je zaista ogroman gubitak i možemo samo da budemo sretni što smo ga imali za prijatelja, a žalosni što nije poživio duže.
Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica i direktorica "Oslobođenja"
Profesija za koju je živio sve opasnija
Čitava decenija od Željkove smrti uistinu je prilika da se osvrnemo unatrag: Bosna i Hercegovina ne liči na onu za koju se zalagao, zemlju koja će svojim ekonomskim napretkom makar ublažiti ratom razorenu privredu i čije će vlasti mirom, dijalogom i razumijevanjem trasirati evropski put. Istina je, i svijet se stubokom promijenio i doima se da sve više preferira sukobe kao metodu rješavanja problema.
Profesija za koju je živio i zbog koje je na njega izvršen i atentat sve je opasnija, a suočavanje sa zločincima iz vlastitog naroda, koje ga je koštalo trajnog invaliditeta, danas je jednako gurnuto u zapećak, kao i istraga i kažnjavanje njegovih atentatora. Čini mi se da su utoliko važnije i životne i profesionalne vrijednosti koje nam je ostavio, ne samo da bismo pamtili Željka i sve ono dobro što je činio, već da bismo se prisjetili koliko zapravo ljudskost, profesionalizam i traganje za činjenicama - uprkos svima - jesu jedini put koji vrijedi slijediti. Danas, uvjerena sam, više no ikad. I zato nam Željko toliko nedostaje.
Jozo Pavković, član Glavnog uredništva "Večernjeg lista" u Zagrebu
Bio mnogo više od novinara i urednika
Dok je Željko Kopanja bio živ, gotovo smo se svakoga tjedna viđali. Pamtim naše brojne susrete u restoranima u Banjaluci, Mostaru i Sarajevu, u redakcijama "Nezavisnih novina" i "Večernjeg lista", duge razgovore, razmjenu mišljenja i nezaboravna druženja.
Prošlo je deset godina otkako nas je Željo napustio, a meni se i danas učini da će zazvoniti telefon i da ćemo nastaviti razgovor ondje gdje smo posljednji put stali. Bio je iskren prijatelj. Katkad smo se razilazili u pogledima, ali nikada u uvjerenju da svatko od nas mora dati svoj doprinos izgradnji povjerenja među ljudima i narodima.
Bio je mnogo više od novinara i urednika. Kao vlasnika medija nije ga zanimala zarada, nego prije svega to da njegovi mediji budu alat za izgradnju mostova u podijeljenom društvu. Željko je imao hrabrosti otvarati teme od kojih su drugi zazirali. Vjerovao je da se mir ne može graditi prešućivanjem zločina ni produbljivanjem podjela, nego jedino na istini, dijalogu i međusobnom poštovanju. Možda je upravo zbog toga platio tako visoku cijenu.
Njegovim odlaskom svi smo izgubili. Ostali smo siromašniji za susrete s prijateljem, za razmjenu mišljenja i nezaboravna druženja. Zato nakon njegove smrti u Banjaluku više ne odlazim tako često. Siguran sam da bi mi to zamjerio. Upravo me on upoznao s brojnim ljudima iz svih sfera društvenog života, vjerujući da će se ta prijateljstva i susreti nastaviti jednako često i nakon njega.
Džonatan Mur, bivši visoki američki diplomata
Uvijek bio topao i iskren
Zahvalan sam na prilici da podijelim nekoliko misli o mom pokojnom prijatelju, odlučnom i uglednom novinaru Željku Kopanji.
Željkov ugled ga je uvijek vodio dalje. Godine 2009. moje nove kolege u Sarajevu i Banjaluci su mi ispričale o važnom i pronicljivom novinaru, čiji je život skoro završio kao rezultat strašnog napada, ali koji je istrajao u traženju i objavljivanju istine. Željko je takođe bio poznat po tome što je nudio prijedloge o tome kako postići rezultate i kako poboljšati razumijevanje između BiH i drugih zemalja - posebno Sjedinjenih Američkih Država. Kada smo se prvi put sreli, uprkos svojim fizičkim ograničenjima, ustao je da me pozdravi. Brzo smo pronašli zajednički jezik. Iako smo imali različita iskustva i mišljenja, uvijek je bio topao i iskren. Željko je imao poseban sjaj u očima, a njegova reakcija na pitanje ili komentar mogla je biti samo značajan pogled ili namigivanje. Bilo da je bio u redakciji "Nezavisnih novina", u svom domu ili na Ugru, njegova strast, upornost i pozitivna energija su uvijek bili sa njim. Njegova ljubav prema ženi i djeci takođe je bila stalna.
Kada sam prošle godine posjetio njegovu kancelariju, malo šta se promijenilo: dim od cigareta je možda bio manje intenzivan, fotografije na zidu prošlih posjetilaca i dobitnika nagrada - uključujući i mene - još uvijek su bile tu. Neven i ja smo vodili opsežan razgovor koji je odražavao interesovanje i radoznalost njegovog oca. Što se mene tiče, sjećao sam se da sam bio tamo sa Željkom i osjetio sam snažan odjek njegovog prisustva. Žao mi je zbog njegove smrti i deset godina kasnije i dalje izražavam podršku i saučešće njegovoj porodici i kolegama. On mora biti inspiracija za sve novinare, i druge ljude, koji žele razumjeti i poboljšati svijet.
Valentin Incko, bivši visoki predstavnik u BiH
Sinonim za novinarsku hrabrost
Malo je ličnosti koje u svom životu ostavljaju duboke tragove. Jedan od njih bio je mislilac, vizionar i plemeniti čovjek Nenad Baštinac, od kojeg sam se oprostio na beogradskoj VMA 1999. godine. Osoba sličnog karaktera i srodna duša u Banjaluci bio je Željko Kopanja, na koga je izvršen strašan atentat iste godine. Tokom višestrukih posjeta na tajnom mjestu u Austriji, za vrijeme njegove čudesno ubrzane rehabilitacije, vodili smo nezaboravne razgovore o budućnosti Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Prerani Željkov odlazak bio je veliki, nenadoknadiv gubitak, prije svega za porodicu, za novinarstvo, ali i za Bosnu i Hercegovinu. Njegovo ime ostaće sinonim za novinarsku hrabrost, za humanost i velikodušnost, kao i za nesalomivu želju da se ide naprijed, kako bi budućnost bila bolja! Sretan sam što sam ga poznavao i što je bio moj prijatelj.
OSNIVAČI "NEZAVISNIH"
Željko Kopanja
Nikola N. Guzijan
Anton Kasipović
DOSADAŠNJI GLAVNI UREDNICI
Željko Kopanja
Radmilo Šipovac
Gradiša Katić
Goran Rosić
Ljiljana Labović Marinković
Dragan Jerinić
Borjana Radmanović Petrović
Gordana Milinković
Sandra Gojković Arbutina
