BRATUNAC - Ratna dejstva na području Podrinja, koja su počela u drugoj polovini aprila, naročito su se, zapisano je u prvom tomu "Atlasa zločina tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata", razbuktala u junu 1992.
Srebrenica je, uz Bratunac, bila stjecište najžešćih oružanih sukoba. To se najviše odražavalo na sela koja su okruživala urbano jezgro Srebrenice koje je bilo centar snaga tzv. Armije BiH u ovom kraju. Početkom maja kreću napadi pripadnika tzv. Armije BiH na srpska sela. Kao i u ostalim srpskim selima i u Zalazju su Srbi držali straže s ciljem zaštite.
Međutim, često ih mještani nisu uspijevali odbraniti, ali ni preživjeti.
LIKVIDACIJE
Teških sudbina i jezivih priča puno je Podrinje. Sela su padala, a nesreće se nadovezivale jedna na drugu. Blječevo, Zalazje, Sase, Zagon, Kravica... Brežani, Krnjići, Podravanje... Gotovo na svakom pedlju je potekla srpska krv.
Neke priče su poznate, a treba ih ponavljati. Ima i onih nepoznatih široj javnosti, ali to ne znači da su manje vrijedne.
U Bratuncu će ovog 4. jula pred okupljene stati Anka Mlađenović i u ime svih porodica stradalih zatražiti pravdu.
Srebrenički muslimani upali su u selo Ježesticu 8. avgusta 1992. i ubili devet mještana. Među njima je, zapisano je u republičkom "Atlasu", bio i Anđelko Mlađenović čiji su preci stravično stradali na istom ognjištu i u Drugom svjetskom ratu.
- Na kućnom pragu ubijaju majku Savku Mlađenović i njena dva sina, Dragana i Anđelka kome su muslimani, dok je ležao ranjen, odsjekli glavu do ramena jer je Srbin i što je imao lijepu crnu bradu - posvjedočio je učesnik odbrane sela Rade Stjepanović, a piše u "Atlasu zločina".
O brutalnosti muslimana u Ježestici pričao je i Mihajlo Mlađenović.
- Ratni komandant Srebrenice Naser Orić i Kemal Mehmedović iz Pala kod Potočara odgovorni su za svirepi zločin muslimanskih snaga 8. avgusta nad mojom majkom Savkom i braćom Draganom i Anđelkom. Jedan Bošnjak koji sada živi u Živinicama potvrdio mi je da je Mehmedović Anđelku odsjekao glavu i da su je, nakon što je od Orića dobio nagradu od deset maraka i džak brašna, šutirali po srebreničkom igralištu - pričao je Mlađenović.
Anđelkova kćerka Anka imala je samo pet mjeseci kada su joj zaklali oca i ubili strica pred očima njene bake. Danas i ona ima hrabrosti da govori.
Postoje, kaže, sudbine koje kao da nose teret čitavog jednog naroda.
- Moj otac Anđelko nije dočekao da vidi kako odrastam. Nisam mogla da ga zagrlim kada mi je bilo teško. Da ga pitam za savjet. Da podijelim sa njim svoje radosti. Sve ono što je trebalo da bude dio jednog djetinjstva, meni je ostala samo želja. Ali, iako ga nisam upoznala, upoznala sam ga kroz ljubav ljudi koji su ga pamtili - ispričala je Anka za "Glas", uz naglasak da nijedno ime, koje stoji iza brojke 3.267, ne smije biti zaboravljeno.
SINOVA LOBANjA
Anđelko, nažalost, nije jedini koji je ubijen na taj način. U Ratkovićima je odsječena glava Živanu Prodanoviću koja je pronađena i majka Dobrina ju je poznala po zubima. Ta fotografija krika majke sa lobanjom u rukama obišla je svijet, ali uz lažno objašnjenje da se radi o muslimanskoj majci.
- O smrti sina Živana, Dobrina Prodanović rekla je da nije ništa znala sve dok nije oslobođeno selo te su svi leševi bili donijeti u Fakoviće. Od njega je ostala lobanja i par kostiju, a majka ga je prepoznala po popravljenom zubu u gornjoj vilici.
Na tijelu Vinke Maksimović, uz rane od metka, bile su vidljive i rane od noža. Mrtvu Borku Milanović pronašli su u njenoj kući pored kreveta. Na pragu kuće pronašli su Obrada Bogičevića koji je bio zaklan. Zoru Prodanović su pronašli spaljenu. Tu su pronašli tijelo Stojana Stevanovića (brat od strica svjedoka) te vidjeli da je on bio zaklan i da mu je polni organ bio odsječen i stavljen u usta. Stomak mu je bio rasječen. Pored Stojana u Brađevini su našli i ubijene Radu Jovanović, a u Magudovićima Novicu Stojanovića, Slavka Petrovića i Ljubišu Gajića koga su muslimani poslije ubistva bacili na gomilu kukuruzovine i zapalili - ispričali su svjedoci, a dokumentovao Republički centar.
Mučen pa ubijen je sudija Slobodan Ilić kome su, prema izjavama, i oči izvađene, a prethodno je likvidiran i poslanik Goran Zekić u zasjedi na putu između Srebrenice i Zalazja.
Kosana Zekić je zaklana, Gojko Jovanović ubijen, Milan Zekić ranjen i kao takav prebačen u Beograd na VMA gdje je podlegao ranama 9. jula.
Srbi u Gnionu ubijani su na krsnu slavu.
- U svojoj kući, prilikom proslavljanja slave ubijen je i zapaljen Radojko Milošević koji je imao oko 70 godina i bio je poluslijep - piše u publikaciji.
Prilikom napada na selo Ratkovići ubijena je nepokretna Desanka (70) te je zapaljena sa kućom.
- Ja sam jedva prepoznao svog brata Radislava i to na osnovu burme na prstu, a tijelo mu je bilo izmasakrirano i paljeno najvjerovatnije let-lampom, sa malo garderobe na sebi - svjedočio je Branislav Vasiljević.
Marija Jeremić, koja je na Petrovdan izgubila dva sina, Marka i Radislava, svjedoči da je tijelo Radislava razmijenjeno. Markovo nije pronađeno, ali...
- Prilikom oslobađanja Srebrenice u kući, vlasništvo oca Nasera Orića, od strane Slaviše Jeremića i Gorana Lazarevića, pronađena je lična karta mog nestalog sina Marka i tu ličnu kartu su meni donijeli - piše u "Atlasu".
Zapisano je i svjedočenje o 5. i 12. julu u Zagonima.
- Ljudi koji su pronašli moju suprugu pričali su mi da je sva bila isječena. O drugom napadu izjavu je dao Radoje Gvozdenović: "Pored ubijenih smo našli kaiševe kojima su ih muslimani vezali za drvo i mučili. Svi su bili masakrirani, isječeni i razbijenih glava" - ostalo je zapisano.
SPOMEN-OBILjEŽJA
Jednom nedavnom odlukom Vlade republičke institucije su postavile temelj za gradnju spomen-kompleksa u Podrinju s ciljem da nikad ne budu zaboravljeni ubijeni i oni čija su tijela skrnavljena i poslije smrti.
Predsjednik Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić ističe da je sjećanje
jedna od najbitnijih stvari, jer smo, očigledno, u prošlosti s tim zakazali te se istorija ponovila. I to vrlo brzo.
- Mi smo ovdje veliki stradalnici i tome moramo učiti našu djecu - kaže za "Glas", ali ne krije da strahuje, jer smatra da srpski narod nije na visini tog zadatka.
- Mi smo u maju, junu i julu barem jednom sedmično na groblju. Da smo na svako to spomen-obilježje vodili po jedan razred, po deset, 15, 20 učenika mogli smo napraviti prvi uvodni korak. Žao mi je i što se cjelokupna javnost sjeti Podrinja samo u ovim danima. O razmjerama i pojedinačnim zločinima treba da govorimo svaki dan. Da mjesečno pustimo na našim servisima barem jedan film o stradanju u Podrinju, a ima ih i još se snimaju - istakao je Kojić.
To je, kaže, naša obaveza.
- Ono što mi možemo jeste da slušamo priču jednog Brane Vučetića koji je doživio strahote, izgubio cijelu porodicu. On i dalje ima hrabrosti, želje i volje da priča o svom stradanju. Svi treba da se uključe u sve, od lokalnih zajednica do republičkog vrha i svaki Srbin koji želi da ovo što se nama dešavalo ne ode u zaborav - zaključio je Kojić u susret jednom od preteških datuma u Podrinju.
BILI SU DJECA...
Srpska pamti i stravično ubistvo Slobodana Stojanovića koji je imao 12 godina i pao u ruke neprijatelja, jer se vratio po psa. Tog dječaka iz Donje Kamenice je u julu 1992. godine ubila Elfeta Veseli pripadnica Armije BiH.
O porodičnoj tragediji priča i Brane Vučetić koji je kao dječak preživio sve strahote rata, logora i smrti. Djeca su ubijana i u Skelanima. Dok je sa majkom Milicom pokušavao da pobjegne preko mosta 16. januara 1993. godine, snajperskim metkom je ubijen i petogodišnji Aleksandar Dimitrijević.
Srebrenički kasapi ubijali su i nerođenu djecu. U mučkom napadu na selo Gornje Magašiće ubijeno je sedam žena. Među njima i Ljiljana Lončarević u šestom mjesecu trudnoće.
