Hvala svima koji se trudite već 31 godinu da 4. avgust ne bude samo običan datum!
Poručila je ovo Nevenka Dobrić, iz okoline Siska, kojoj je, u izbjegličkoj koloni, ubijen dvanaestogodišnji sin Siniša.
– U traktorskoj kabini sa svojim djedom Petrom i sa mnom u prikolici, iz rodnog Boka, uputili smo se prema Kostajnici. Ni punih 10 kilometara nismo odmakli kada je hrvatska vojska presjekla kolonu u šumi Zelenik i usmrtila Sinišu i Petra. Kako su oni ubijeni, traktor je skrenuo s puta, a prikolica, u kojoj sam ja bila, prevrnula se. Hrvatska vojska je sačekala i sljedeći traktor, u kojem su bili moji roditelji i baka. Vidjevši šta se dogodilo, skamenjeni od bola i tuge, očajnički mole vojsku da mene izvuku ispod prikolice. Dozvoljavaju, ali odlučuju da nas privedu – prisjeća se Nevena.
Kaže da u tim trenucima nije bila svjesna šta se dogodilo.
– Hrabre krajiške žene nisu dozvolile da tijelo mog djeteta ostane u šumi. Iznose mog Sinišu u Bosansku Kostajnicu, gdje ga sahranjujemo petog avgusta, a 26. avgusta 1996, na Sinišin rođendan, posmrtne ostatke prenosimo u Sremsku Kamenicu, gdje danas živimo. Svekar Petar se do danas vodi kao nestalo lice. I tako punih 30 godina tragam za pravdom, ne postoji ustanova kojoj se nisam obratila, s ciljem da moje dijete dobije status civilne žrtve rata – priča Nevenka.
Nada se, kaže, da će njena priča doprijeti do onih koji dijele pravdu.
– Boriću se da zločinci odgovaraju. Boriću se da ova priča nikad ne padne u zaborav – rekla je Nevenka.
Uz prisustvo najviših zvaničnika, Republika Srpska i Srbija u Mrkonjić Gradu obilježavaju Dan sjećanja na stradale i protjerane u hrvatsko-muslimanskom pogromu nad Srbima Republike Srpske Krajine i Republike Srpske, 1995. godine. Tokom hrvatske zločinačke akcije “Oluja” ubijeno je i nestalo gotovo dvije hiljade Srba i protjerano više od 220 hiljada.
