Ivan Gajić, dugogodišnji novinar, urednik i TV voditelj sa skoro dvije decenije iskustva u medijima, u razgovoru za "Dnevni avaz" otvoreno je govorio o svojoj bogatoj karijeri, estradnim tajnama i izazovima rada pred reflektorima.
Po obrazovanju strukovni medicinski tehničar i uskoro master menadžer u zdravstvu, a u duši dugogodišnji folkloraš i ljubitelj kvizova, putovanja, mora i životinja, Gajić iza sebe ima hiljade intervjua i susreta s javnim ličnostima.
U iskrenoj ispovijesti otkriva kako prepoznati ko glumi pred kamerama, kako je spasavao brakove neobjavljivanjem skandala, te zašto su mu obraz i ljudskost uvijek ispred ekskluziva i jeftinog senzacionalizma.
Nakon toliko intervjua, možete li već u prvih 30 sekundi procijeniti ko glumi pred kamerama, a ko je isti i kada se reflektori ugase?
- U medijima sam jako dugo, tako da sam, takoreći, doktorirao sve moguće i sorte ljudi i situacije koje se mogu desiti. Na početku mi je bilo čudno kako neko može biti jedno prije nego što se diktafon ili kamera upali, ali onda se navikneš. Naravno, ne generalizujem priču. Ima i jako dobrih, divnih, iskrenih ljudi. A skoro pa svima uđe pod kožu da kad zasvijetli ona lampica na kameri, da budu najljepša i najbolja verzija sebe, što je skroz ok.
"Grandova" snimanja
Koji Vam je gost potpuno srušio predrasude koje ste imali o njemu prije intervjua?
- Prije rada na televiziji proveo sam skoro 15 godina u pisanim medijima, tako da sam gotovo sve goste iz emisija znao i prije, pa tu nema nekih iznenađenja. Najbolji zanat se pekao na "Grandovim" snimanjima gdje je uvijek bilo puno javnih ličnosti. Takođe i na raznim promocijama, premijerama, obimnog promotivnog rada. Sve to je imalo svoju težinu, javne ličnosti i mediji nisu mogli jedno bez drugog. Napraviš taj prvi kontakt, razmijeniš broj i onda godinama samo gradiš, razvijaš taj odnos. Tako je i s novijim generacijama, sve je isto samo "Grand šou" emisija nema. Ha ha.
Jeste li ikada usred razgovora znali nešto što niste smjeli pitati, iako bi to, vjerovatno, bio intervju godine?
- Bilo je najrazličitijih situacija, gorućih tema i potencijalnih skandala. Uvijek vagaš, šta dobijaš i šta gubiš nekim potezom. Meni lovorike niti bilo kakva priznanja da sam dobar u poslu nisu potrebna. Na kraju dana gledam da mogu mirno da spavam i da nemam problem bilo koga da pogledam u oči. Naprimjer, mnogo sam ponosniji na brakove koje sam spasao neobjavljivanjem nekih dokaza, informacija koje sam imao. S druge strane, kada dobiješ naklonost sagovornika, uvijek imaš prioritet u dobijanju najrazličitijih informacija. Biti dobar novinar, između ostalog, znači i biti dobar diplomata. A bilo je raznih situacija, da neko dođe negativno naelektrisan i svako pitanje shvata kao teoriju zavjere, do toga da mi je u živoj emisiji bio jedan poznati glumac, starije generacije, prilično pripit, da ne kažem pijan, koji je dok je išao neki prilog o njegovoj novoj seriji samo ustao sa stolice i rekao mi: "Izvini, moram da idem." Ustao i otišao. Neko bi to iskoristio za super momenat, skandal, ja sam sve vrijeme bio na vezi preko poruka s režijom i tražio da puštaju što više pokrivalica preko njega dok priča da se ne primijeti baš na prvu u kakvom je stanju jer sam se vodio time da je on mene ispoštovao time što je došao, a ja njega hoću i moram kao dobar domaćin. I onda, kad gost ode, petnaestak minuta do kraja emisije su ti kao 15 sati. Ti, kamera i izmišljaš teme, vadiš zanimljivosti iz malog mozga i s portala, i ono što je jako bitno da uvijek imaš nekog svog, a poznatog, koji ti se može uključiti na video-poziv i pomoći u nevolji.
Manje glamura više problema
Estrada često izgleda glamurozno. Koliko se iza tog sjaja zapravo kriju usamljenost, pritisak i borba za opstanak?
- Estrada je sve navedeno. Manje glamura, više svakodnevnih životnih stvari i problema. Pa, i javne ličnosti su ljudi kao i svi drugi. Razlika je u tome koliko te ljudi poznaje i s koliko nula ima tvoj konto u banci. Ali, u nekim situacijama ni novac ni poznatost ne mogu pomoći. Kako ono kažu, ljepše je plakati u Mercedesu nego Jugi, ali to je sve. Činjenica je da smo bili i da smo i dalje svjedoci sjajnih pravih i instant karijera, ali i nevjerovatnih lomova, srušenih snova, padova. Sve je to život. Ko je čovjek, iskren u svojim željama, uvijek će imati moju podršku i pomoć. Nažalost, ima i onih kojima sam se našao na početku karijere za sve što je bilo potrebno, a onda kada su postigli neki uspjeh promijene se. To je najveći problem. Dio ljudi koji ostvari neki svoj cilj ne želi da se sjeća svojih početaka, pa samim tim izbjegava i ljude koji su mu ili joj obilježili taj neki početak. Ali, karma ih skoro uvijek vrati na tu početku tačku, samo što su onda karte drugačije podijeljene.
Koji intervju pamtite po tome što je počeo potpuno rutinski, a završio tako da ste i sami ostali bez teksta?
- Za TV intervjue obično znam šta mogu od koga da očekujem. Uvijek imam detaljnu pripremu o sagovorniku. Takve stvari su se češće dešavale dok sam radio u printu. U razgovoru sagovornici zaborave da je diktafon uključen pa svašta nešto ispričaju, jer tokom tih intervjua ti možeš da jedeš, piješ, pušiš, sjediš zavaljen i kako ti odgovara pa se skroz opustiš. Kamera i reflektori te stalno "opominju" gdje si. Svakako, bilo je različitih priznanja i ekskluziva. Za neke su zvali da se pojedini dijelovi izostave, ali u takvim situacijama uvijek ispoštujem volju sagovornika jer znam da će naknadno biti još materijala.
Koliko su društvene mreže promijenile estradu – jesu li danas zvijezde poznate zbog talenta ili zbog algoritma?
- Kada pričam o toj temi, zvučim kao đed kada pravim paralelu medija i šoubiznisa prije 20 godina i danas, sa onom rečenicom - u moje vrijeme. Ne može da se poredi. Društvene mreže su nametnule neki totalno drugi, izvrnuti sistem vrijednosti. Pojavila su se neka "bitna" zanimanja koja, jednog dana da nestane interneta neće postojati. Svaka čast svakom, ali na mojoj profesionalnoj skali vrednovanja jasno je definisano ko je gdje i kome koji dio kolača pripada. Društvene mreže prave i medvjeđu uslugu nekim javnim ličnostima. Imaš neki broj pratilaca, fanova, pa onda pomisliš da ti mediji ne trebaju, pa poletiš bez posebnog pokrića, na krilima neke instant viralnosti na društvenim mrežama. Takvi padovi u realnost znaju da budu jako bolni. Ništa ne može da se poredi s trajanjem i kvalitetom. Čak i YouTube je mač s dvije oštrice. Pregledi, trending, a to se ne odražava na pravu popularnost, pun novčanik. Danas, lako u trending može da uđe i ulazi najveća glupost neka, viralan na Instagramu s velikim brojem pratilaca možeš da postaneš i skandalima, nenormalnim kontentom. Da li to znači da je dobro, vrijedi i da treba da imam poštovanja prema tome i dam takvoj pojavi minutažu u emisiji? Apsolutno ne.
Ko je najduhovitija osoba koju ste ugostili kada se kamere ugase, a ko pred kamerama zablista više nego privatno?
- Uvijek kada odgovaram na ovakva pitanja plašim se da se ne ogriješim o nekog, da ga zaboravim i budem nefer. Prvo zbog sebe, a onda i zbog eventualnih prozivki s druge strane. Duhovitih i pozitivnih ljudi ima zaista mnogo. Natalija "Trik FX" je hodajuća pozitiva, Nataša Bekvalac ultra zabavna i svaka emisija s njom bude viralna na mrežama. Iako od Karleuše u intervjuima se uvijek puno očekuje, u emisijama se daje maksimalno, tako da je i ona jedan od sagovornika s kojima znaš da nema greške, naprotiv. Uvijek dobiješ više od očekivanog. Dragana Mirković je uvijek ultra pozitivna, raspoložena za razgovor i ultra zahvalan sagovornik. Aleksandra Prijović je baš zahvalan i super pozitivan sagovornik. Tokom posljednje turneje pratio sam je na koncertima u Sarajevu, pa smo se družili i prije i poslije nastupa. Sjajan je i opušten lik, neopterećen popularnošću. Stvarno ima puno pozitivaca. S druge strane, jedini sagovornik kod koga sam baš vidio veliku razliku prije i tokom snimanja je Desingerica. Vođen time kako ga poznajem s društvenih mreža, kolege i ja smo ga dočekali na snimanju očekujući da je sve vrijeme tako energičan. No, pojavljuje se ispred mene jedan fin, mogu slobodno da kažem malo tih lik sa suprugom i ultra vaspitanom kćerkicom. Pitaju ih šta žele da popiju, on i supruga uzimaju vodu, kćerkica sok. Gledamo u fazonu "o čemu se radi", šta mu je. I, pale se kamere, prozivam goste da mi se pridruže u studiju, izlazi on baš onakav, hiperenergičan kakvog ga svi poznaju. Skapirao je kako šoubiznis funkcioniše i odlično mu ide.
Da večeras radite emisiju bez ikakvih ograničenja i cenzure, koga biste pozvali kao prvog gosta?
- Ako govorimo o zvijezdama iz Bosne i Hercegovine, definitivno Hanku Paldum i Dinu Merlina, pod uslovom da otvoreno govorimo na sve teme. Da se jednom za svagda stavi tačka na neke teme, ispriča neispričano i nedorečeno i da nastavimo dalje. Dvadeset prvi vijek je, 2026. godina, baš je bezveze da poslije toliko godina od nekih ružnih stvari i dalje generalno među ljudima, a pogotovo u umjetnosti kakva je muzika postoje neka gorčina i knedla u grlu. Nadam se da će me ljudi razumjeti na pravi način šta želim da kažem.
Koliko je teško ostati objektivan kada s mnogim estradnim imenima razvijete prijateljski odnos?
- Ako znaš da razgraničiš privatno od poslovnog, problema nema. Svakako to drugarstvo i prijateljstvo ima svojih prednosti, pod velikim uslovom da se s nekim družiš zaista jer ste kliknuli i to se desilo, a ne zato što tražiš, vidiš neku korist u cijeloj toj situaciji što je mnogo češća pojava. Mislim na obje strane. Jedina stvar koju nikada neću razumjeti, iako za sebe smatram da mogu gotovo sve da razumijem, jeste kada su u jednom periodu neke osobe na ratnoj nozi jer, naprimjer, neki kolega radi za jedan tabor, a onda se nešto desi i počne da priča i piše hvalospjeve o nekom koga je do juče pljuvao. I to je ok i jednoj i drugoj strani, i na Instagramu sve pršti od neke ljubavi. E, to moj želudac odbija da svari i to mi je baš, onako...
Jeste li ikada odbili emitovati dio intervjua jer ste smatrali da bi nekome mogao nanijeti više štete nego koristi?
- Da. Bilo je slučajeva i u emisiji i kada sam za print radio. Pogotovo tada, jer kad nešto ispričano staviš na papir i pročitaš, dobije skroz drugu konotaciju, pa onda to ili preformulišem ili izbacim. Imao sam sreće da sam bio i urednik i voditelj emisija koje sam vodio pa sam mogao sve lijepo da hendlujem.
Kada jednog dana zatvorite posljednje televizijsko poglavlje, po čemu biste voljeli da Vas publika pamti – po ekskluzivama, iskrenim razgovorima ili po tome što ste uvijek znali izvući ono najljudskije iz svojih gostiju?
- Da sam bio dobar čovjek. Priče, skandali, ekskluzive dođu i prođu, obraz ostaje. U ovom kao i svakom drugom poslu, i životu, naravno. Poslije svih ovih godina i dalje sam najponosniji na neke humanitarne akcije koje sam organizovao ili pomogao da se nekom pomogne ili da se čuje glas nekih "malih" ljudi. Ta priznanja, zahvalnice, pehari, a hvala Bogu da ih imam, nemaju cijenu.
Prva dama Jugoslavije
Da možete vratiti jedan intervju i postaviti samo još jedno pitanje koje tada niste, kome biste ga postavili i šta biste pitali?
- Nedovršeni intervjui, da tako kažem, ne postoje, ali postoji velika žal za nekim koji se nikada nisu desili, a bilo je pregovora. Naprimjer, jedna od najvećih profesionalnih želja i izazova mi je bila da uradim intervju s Oliverom Katarinom. Bilo je nekih kraćih razgovora, izjava, ali pravi, veliki studijski intervju se nije desio. Ili s prvom damom Jugoslavije. S njom nisam bio u kontaktu, a svašta bih imao da je pitam.