Britanski novinar, pisac i ratni reporter Ed Vuliemi (Ed Vulliamy) poznat po izvještavanju za The Guardian i The Observer tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji, objavio je za ova dva lista autorski tekst o fudbalskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine u kojem kroz sport, historiju i emocije govori o snazi zajedništva koja nadilazi politiku i podjele.
Vulliamy, koji je 1992. godine zajedno s ekipom ITN-a ušao u logore Omarska i Trnopolje kod Prijedora, a kasnije i svjedočio pred Haškim tribunalom, već decenijama prati Bosnu i Hercegovinu i njenu društvenu i političku stvarnost. U svom novom tekstu fudbal posmatra kao prostor u kojem se, kako tvrdi, ponovo gradi ideja zajedničkog identiteta.
-Ove sedmice fudbal je ponovo postao način na koji Bosna svoje noćne more pretvara u najljepše snove. Ovoga puta, možda, u snove koji će se zaista ostvariti. Ono što se događa u Sjedinjenim Američkim Državama pravo je čudo koje mi tjera suze radosnice na oči. To mi se nije dogodilo često tokom 35 godina koliko pišem o Bosni – piše Vulliamy.
U tekstu se posebno ističe atmosfera oko reprezentacije Bosne i Hercegovine na velikim takmičenjima, gdje, prema autoru, fudbal prestaje biti samo sport i postaje simbol društvenog jedinstva. Vuliemi naglašava da je riječ o generaciji koja je uspjela ujediniti navijače iz zemlje i dijaspore, ali i osvojiti simpatije neutralnih posmatrača.
-Radi se o tome kako su mlada i sjajna reprezentacija Bosne i Hercegovine, zajedno s dobronamjernim, strastvenim i vedrim navijačima, osvojili srca Amerikanaca i Kanađana, domaćina prvenstva. Gotovo svi moji američki prijatelji, a ima ih mnogo, zaljubili su se u Bosnu i Hercegovinu i njene ljude – ističe.
Dijaspora i fudbal kao zajednički identitet
Posebno mjesto u njegovoj priči zauzima dijaspora, koju opisuje kao rasutu, ali emotivno snažno povezanu zajednicu koja je kroz generacije sačuvala vezu s domovinom.
-To je dijaspora koju su rat i nasilje rasuli po cijelom svijetu. Ljudi koje su iznevjerili politika i diplomatija, ali koji su nastavili živjeti tiho i dostojanstveno, nikada ne zaboravljajući ono što su prošli – navodi Vuliemi.
U središtu Vuliemijevog teksta je ideja da fudbalski teren u Bosni i Hercegovini predstavlja rijedak prostor stvarnog zajedništva, izvan etničkih i političkih podjela. U tom kontekstu podsjeća i na raniji razgovor sa preživjelim iz Srebrenice, Asmirom Selimovićem.
-Fudbalski teren je mjesto gdje Bosna zaista postoji. To je jedina iskra nade koja pokazuje ko smo zapravo. Na teren ne možete donijeti sav onaj politički otrov. Za nas je reprezentacija Bosna. Onakva kakva bi Bosna trebala biti, sva tri naroda zajedno – citira britanski novinar Selimovića.
Autor zatim povezuje historijske traume i savremeni sport kroz sudbine igrača koji su, direktno ili indirektno, obilježeni ratnim iskustvima i migracijama. Posebno ističe priču o Vedadu Ibiševiću i generacijama koje su iz izbjeglištva došle do svjetske scene, ali i nove igrače koji nose isti simbolički teret.
-Bio sam mali, ali ne toliko mali. Ljudi iz drugih zemalja to ne razumiju. Za njih je to samo još jedna utakmica i gol koji sam postigao. Ali to nije samo gol. To je cijela priča – navodi riječi nekadašnjeg bh. reprezentativca o kojem je pisao 2014. kada se BiH prvi put plasirala na Svjetsko prvenstvo.
U nastavku teksta Vuliemi ističe da je današnja reprezentacija nastavak iste priče, ali u novom kontekstu – sa igračima koji dolaze iz različitih država, dijaspore i različitih porodičnih historija, ali nose isti dres i isti identitet. Navodi riječi Esmira Bajraktarevića.
-To je zemlja u kojoj su rođeni moji roditelji... Mala je država i svi smo kao jedna porodica. To je najljepši osjećaj.
Kroz niz primjera, autor pokazuje kako fudbal u Bosni i Hercegovini često poništava političke podjele koje u svakodnevnom životu ostaju duboko ukorijenjene. Igrači različitih nacionalnosti i porijekla zajedno nastupaju za reprezentaciju, dok ih navijači širom svijeta doživljavaju kao jednu cjelinu.
Vuliemi također podsjeća da je upravo fudbal u više navrata ujedinio društvo koje je inače duboko podijeljeno, pa čak i generacije koje rat nisu doživjele direktno.
-Na kratko su se ujedinili Bošnjaci, Hrvati, Srbi i svi ljudi koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom domovinom, kao i generacije Bosanaca i Hercegovaca rođene širom svijeta – ističe britanski novinar.
Fudbal iznad politike
Na kraju teksta autor naglašava da fudbal ima moć da nadilazi političke narative i sukobe, uključujući i one savremene, te da reprezentacija postaje simbol nečega većeg od sporta.
-Fudbal spaja ono što politika često pokušava podijeliti. Zato je ova utakmica posebna. Mnogo veća od bilo kojeg političara. Mnogo veća od Donalda Trumpa – komentariše.
U zaključku, Vuliemi poručuje da je najveća pobjeda već ostvarena samim prisustvom Bosne i Hercegovine na velikoj sceni i emocijom koju reprezentacija izaziva širom svijeta – od domaćih navijača do dijaspore i neutralnih gledalaca.
Za njega, fudbal ostaje prostor u kojem Bosna i Hercegovina, barem na trenutak, uspijeva biti ono što često ne uspijeva u politici – jedinstvena.
