U ponoć je istekao rok za prijavu građana koji žive izvan BiH za glasanje na predstojećim Općim izborima u oktobru ove godine.
Prema podacima CIK-a BiH, svoje prijave dostavilo je nešto manje od 50.000 birača, od kojih je 31.303 definitivno ispunilo uvjete za učešće na izborima, dio je u postupku obrade, dio u fazi unosa, dok u 3.067 prijava nije dostavljen validan dokaz boravišta u inostranstvu ili nije dostavljen nikako, potpisi na prijavi ne odgovaraju onom na bh. dokumentima, podaci iz prijave ne odgovaraju onima na potrebnim potvrdama ili se potkrala neka druga greška u još kompliciranom procesu prijave. Prema dosadašnjoj praksi, od ukupnog broja prijavljenih glasa polovina ili manje, pa je već sada izvjesno da bh. dijaspora ni ovoga puta neće značajnije utjecati na rezultate izbora i omjer snaga u parlamentima i vladama nakon oktobra. A itekako bi mogla.
Pokazuju to podaci Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH prema kojima u inostranstvu trenutno živi približno isti broj stanovnika kao u domovini. Gotovo 2,2 miliona bh. građana, od kojih je oko 1,8 miliona rođeno u Bosni i Hercegovini, danas živi širom svijeta. Kada bi na izbore izašlo 10 ili 20 posto građana s pravom glasa, mnogo toga u ovoj zemlji više ne bi bilo isto. Kada bi, naprimjer, interesovanje za izbore u RS-u bilo srazmjerno reakcijama na pokušaje urušavanja državnih institucija, usvajanje secesionističkih zakona, uporno negiranje ratnih zločina, pokušaje zabranjivanja ljiljana ili kontinuiranih uvreda na račun jednog naroda, sve bi u manjem entitetu bilo bitno drugačije. Kako su proteklih decenija bh. političari građanima izvan domovine uspjeli da ogade čak i pomisao da nešto pokušaju promijeniti, tema je koja zaslužuje mnogo širi prostor i njome bi se prvenstveno trebale baviti stranke sa sjedištem u Sarajevu.
U najkraćem, sistem uspostavljen na krađi glasova i mnogo toga što pod ruku dođe, ne nudi nadu da su promjene moguće. Okretanjem leđa od izbora dijaspora šalje poruku da nije samo bankomat koji u domovinu šalje milijarde, odbor za doček koji u svjetskim prijestonicama dočekuje bh. zvaničnike i bazen glasova kojeg se sjetimo pred izbore, već najveći ljudski, ekonomski i intelektualni resurs koji BiH ima, a koji je do sada, ako ništa drugo, zaslužio da ima Ministarstvo dijaspore na državnom nivou. Dijaspora u svojim rukama drži ključ za brojne probleme ove zemlje i nadati se da će biti pameti da se on aktivira. Ako ne ovog, onda nekog narednog oktobra.