Organizatori koncerta Marka Perkovića Tompsona, koji će 4. avgusta biti održan na stadionu Šubićevac u Šibeniku, postavili su dvadesetak mobilnih toaleta na mjestu na kojem su 1942. godine italijanski okupatori streljali Rada Končara i još 25 antifašista.
Za sada nije poznato da li su mobilni toaleti na ovoj lokaciji postavljeni privremeno, prije nego što budu premješteni na prostor stadiona.
Ipak, njihovo postavljanje na prostoru spomen-parka, neposredno ispred mjesta na kojem su streljani Končar i ostali antifašisti, izazvalo je burne reakcije, piše Slobodna Dalmacija.
Na stubovima u Spomen-parku Šubićevac i danas vidljivi tragovi metaka, a na ovom mjestu se svake godine polažu vijenci i pale svijeće u znak sjećanja na stradale. Spomen-park nalazi se neposredno uz stadion, a dvije lokacije dijeli samo zid. I sam stadion je do 1990. godine nosio ime Rade Končar.
. Na velikom koncertu na zagrebačkom Hipodromu prošle godine Tompson je ponovo izgovorio „Za dom spremni“ na početku kontroverzne pjesme „Bojna Čavoglave“, a desetine hiljada ljudi odgovorile su mu „Spremni“. Među publikom su se istovremeno mogla vidjeti i ustaška obilježja.
Tompson je tada na binu izašao i u majici sa brojem 03941158 – zatvorskim brojem Zvonka Bušića, hrvatskog emigranta koji je u Sjedinjenim Američkim Državama osuđen zbog otmice aviona i slučaja podmetanja bombe na željezničkoj stanici u Njujorku, prilikom čijeg deaktiviranja je poginuo policajac. Slične scene nizale su se i na Tompsonovim nastupima u Splitu, Dubrovniku i drugim gradovima u Hrvatskoj i BiH.
Srušio spomenik Končaru u Splitu pa završio u bolnici
Pre nekoliko godina, spomenik narodnog heroja Rade Končara u Splitu bio je na meti vandala. Ovaj put nije oboren, ali je neko preko imena nacrtao kukasti krst. Isti spomenik je ranije bio srušen.
Naime, Ante Ljubičić zaradio dvije kaznene prijave i slomljenu nogu nakon što je srušio spomenik Končaru. Povreda se dogodila jer je, po obaranju, bista pala na njega. Policija ga je nakon izlaska iz bolnice pozvala na razgovor, a Ljubičić je obrazložio da je prije toga popio “nekoliko pića”.
Končareve posljednje reči pred streljanje: “Milost ne tražim, niti bi je dao”
Rade Končar je rođen 1911. godine u selu Končarev Kraj pored Plitvičkih jezera u srpskoj porodici, kao jedno od dvanaestoro djece. Godine 1932. postao je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije, a naredne član Komunističke partije Jugoslavije. Od te godine, vodio je ćeliju SKOJ-a, kao i ogranak Saveza metalskih radnika Jugoslavije. Za vrijeme vojne službe, 1934. godine, bio je uhapšen i osuđen na godinu dana zatvora zbog komunističkog djelovanja.
Nakon odslužene kazne odlazi u Zagreb gde se zapošljava u lokalnoj radionici. Ponovno je uhapšen krajem 1937. godine, no u oktobru, beogradski Državni sud za zaštitu države oslobodio ga je zbog nedokazane veze s komunistima. Posle Aprilskog rata, bio je aktivan na organizovanju akcija protiv okupacione vojske i njenih kolaboracionista. Boravio je u Karlovcu i na Kordunu, bio koordinator napada na ustaške jedinice i učestvovao u osnivanju partizanskih odreda.
Nakon vojno-političkog savjetovanju u Stolicama odlazi u Split gdje organizuje pokret otpora prema italijanskoj okupacionoj vojsci. Dana 17. novembra 1941. godine Končara su tokom okršaja ranili i uhapsili Italijani, prenosi Blic.
Bio je mučen kada je odbio da oda svoj identitet. Italijanska vojska ipak saznaje njegovo ime poslije pronalaženja kraljevskih dokumenata od strane ustaša u Zagrebu. Uprkos nastojanjima partizana da ga zamijene za zarobljene italijanske oficire, italijanski Specijalni sud za Dalmaciju u Šibeniku osudio ga je na smrtnu kaznu 21. maja. Upitan da li želi da traži pomilovanje, odgovorio je da “milosti ne traži, niti bi je dao”. Streljan je, 22. maja 1942. godine, u Šibeniku zajedno sa 25 drugih antifašista.