Turska je zemlja čiji gradovi izgledaju kao stranice velike historijske knjige. Od užurbanih ulica Istanbula i mističnih pejzaža Kapadokije, preko mediteranskog šarma Antalije do drevnih antičkih lokaliteta rasutih širom Anadolije, Turska putniku ne nudi samo destinacije nego iskustva za cijeli život. Svaki njen grad ima svoj ritam, mirise, boje i priče koje su stoljećima oblikovale civilizacije, religije i kulture.
Upravo među tim bezbrojnim licima Turske nalazi se i Pamukkale, mjesto gdje je priroda stvorila jedno od najljepših čuda svijeta, a historija iza sebe ostavila tragove drevnog Hierapolisa i mističnog Apolonovog hrama. Smješten među brežuljcima i dolinama pokrajine Denizli, ovaj prirodni fenomen s bijelim sedrenim terasama ispunjenim toplom mineralnom vodom, koji stoljećima privlači putnike, ljekare, careve i znatiželjnike iz cijelog svijeta, ugostio je i novinarku „Dnevnog avaza“.
„Pamučni dvorac“
Pamukkale znači „Pamučni dvorac“, a kada se prvi put ugleda to nestvarno bijelo prostranstvo, jasno je zašto su mu Turci dali upravo to ime. Izdaleka izgleda kao da se niz planinu slijevaju zaleđeni vodopadi ili kao da je neko preko brda prosuo “more pamuka”. Ali ono što izgleda nježno i mekano zapravo je kamen, odnosno sedra nastala taloženjem kalcij-karbonata iz termalnih izvora čija temperatura dostiže od 35 do gotovo 100 Celzijusovih stepeni.
Hodanje bosim stopalima po toplim bijelim terasama Pamukkalea, koji je hiljadama godina privlačio ljude željne ozdravljenja, gotovo je ritualno iskustvo svakog posjetioca. Voda klizi preko kamena, stvarajući male bazene tirkizne boje, dok sunce u njima pravi odsjaje koji podsjećaju na ogledala. Stari Rimljani su vjerovali da ove vode liječe bolesti kože, kostiju i umora, a mnogi i danas dolaze upravo zbog njihovog terapeutskog djelovanja.
Na terasama se mogu čuti različiti jezici svijeta. Ljudi sjede na toplom kamenu, fotografiraju odraze u vodi, šetaju lagano kroz plitke bazene, zadivljeni prekrasnim pejzažem od kojeg zastaje dah.
Pamukkale posebno očarava predvečer. Dok tokom dana bijele terase bliješte pod Suncem, tokom zalaska se pretvaraju u platno ružičastih, zlatnih i narandžastih tonova. Voda tada poprima boju neba, a cijeli pejzaž izgleda fascinantno.
Galerija
Drevni Hierapolis
Kada se iz toplih bazena krene prema vrhu platoa, otvara se sasvim drugačiji svijet. Iznad bijelih terasa Pamukkalea uzdiže se drevni Hierapolis, antički grad koji je stoljećima bio jedno od najvažnijih lječilišta Male Azije.
Monumentalne ruševine Hierapolisa djeluju impozantno, čuvajući priče starih vremena. Grad su u 2. stoljeću prije nove ere osnovali pergamski kraljevi, a kasnije su ga Rimljani pretvorili u raskošan centar kulture i medicine.
Osim po svojim termalnim izvorima i hramovima, Hierapolis je bio poznat i po ogromnoj nekropoli, gradu mrtvih. Duž drevnih puteva i danas stoje stotine kamenih sarkofaga i grobnica. Mnogi su vjerovali da će blizina svetih izvora pomoći njihovim dušama i nakon smrti.
Poseban utisak ostavlja veličanstveno rimsko pozorište koje se uzdiže nad gradom. Njegove kamene tribine gledaju prema dolini, a kada se čovjek popne na vrh, pred njim se otvara pogled na beskrajnu anadolijsku ravnicu. Teško je ne zamisliti vrijeme kada su ovdje odzvanjali glasovi glumaca, muzika i aplauzi hiljada gledalaca.
U Hierapolisu su postojale terme, biblioteke, trgovi i hramovi, a grad je bio toliko važan da je u rimsko doba imao status svetog grada. Kasnije je postao značajno ranokršćansko središte. Predanje kaže da je ovdje stradao apostol Filip, pa je grad dugo bio važno mjesto hodočašća.
Galerija
Hram i bazen
Među najmističnijim dijelovima Hierapolisa nalazi se Temple of Apollo, odnosno Apolonov hram. Posvećen bogu svjetlosti, umjetnosti i proročanstva, ovaj hram nekada je bio duhovno srce grada. Podignut je na mjestu za koje je vjerovano da ima natprirodnu moć. U njegovoj blizini nalazio se čuveni Plutonij – pećina iz koje su izlazili otrovni gasovi. Stari Rimljani smatrali su da je to ulaz u podzemni svijet boga Plutona. Svećenici su ulazili u taj prostor izvodeći rituale i proročanstva, dok su životinje često umirale od otrovnih isparenja. Taj prizor je dodatno pojačavao vjerovanje da se ovdje zaista nalazi prolaz prema svijetu mrtvih. Danas su od Apolonovog hrama ostali tek dijelovi stubova i temelja.
A jedno od najpoznatijih mjesta je Kleopatrin bazen. Prema legendi, egipatska kraljica Kleopatra ovdje se kupala tokom svojih putovanja, mada historičari nisu sigurni koliko je priča istinita. Topla mineralna voda Kleopatrinog bazena prepuna je antičkih kamenih stubova koji su pali tokom zemljotresa. Kupati se među ostacima starog grada neobično je iskustvo, kao da plivate kroz historiju. Bazen zaista izgleda kraljevski, a legenda kazuje da je dovoljno samo 10 minuta provesti u ovoj vodi kako biste se podmladili pet godina.
Priroda i civilizacija
Ono što također čini posebnim Pamukkale jeste činjenica da se ovdje priroda i civilizacija ne sukobljavaju nego nadopunjuju. Dok bijele terase govore o snazi zemlje i vode, Hierapolis priča o ljudskoj potrebi za vjerom, iscjeljenjem i besmrtnošću.
Zbog svoje jedinstvene vrijednosti, UNESCO je Pamukkale i Hierapolis uvrstio na Listu svjetske baštine 1988. godine. To nije samo zaštita kamenih terasa i ruševina nego i pokušaj da se sačuva osjećaj koji izaziva ovo bajkovito mjesto.
Pamukkale je zaista jedno od onih mjesta koje je teško opisati riječima, jer svaka kao da umanjuje njegovu nestvarnu ljepotu. I upravo zato nakon posjete Pamukkaleu ne nosite samo fotografije, nego i osjećaj da ste barem na trenutak dotakli nešto drevno, ali i vječno.
Baloni iznad Pamukkalea
Let balonom iznad krajolika svi odmah povezuju s Kapadokijom, ali baloni uzlijeću i iznad Pamukkalea, koji nudi potpuno drugačiju magiju. Umjesto iznad bajkovitih dimnjaka i kanjona, ovdje lebdenje nad bijelim terasama, bazenima tople vode i ruševinama Hierapolisa očarava izgledom poput otvorenog muzeja.
