Bosna i Hercegovina već godinama pokušava uspostaviti jedinstven i vjerodostojan sistem osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju, ali složena ustavna struktura države često otežava provođenje i najosnovnijih reformi. Nadležnosti su podijeljene između entiteta, deset kantona u Federaciji BiH, Brčko distrikta i državne Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta (HEA), zbog čega se postupci licenciranja, akreditacije i nadzora odvijaju kroz više institucija.
Posljednji potez Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH mogao bi predstavljati jedan od najznačajnijih pokušaja da se taj sistem učini transparentnijim. Poslanici su usvojili zaključke Komisije za borbu protiv korupcije kojima se traži sveobuhvatna revizija sistema akreditacija, preispitivanje uloge državne Agencije, uspostavljanje javnog registra diploma i zaposlenih u institucijama BiH, ali i istrage o eventualnim zloupotrebama u visokom obrazovanju.
Povod su bile brojne afere koje su posljednjih godina potresale akademsku zajednicu, uključujući predmete zbog nezakonitog izdavanja diploma, postupke protiv pojedinih univerziteta i sumnje u regularnost pojedinih akreditacija. Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, evidentirano je 100 predmeta koji se odnose na 153 osobe, dok su u 29 slučajeva podignute optužnice.
Više kontrole
Među usvojenim prijedlozima posebno se izdvajaju obaveza univerziteta da jednom godišnje objavljuju spisak svih diplomiranih studenata, magistara i doktora nauka, kao i formiranje javnog registra zaposlenih u institucijama BiH s podacima o završenoj visokoškolskoj ustanovi i godini sticanja diplome.
Komisija je zatražila i reformu sistema akreditacije te preispitivanje rada Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta BiH, uz ocjenu da sadašnji model nije dao očekivane rezultate. Istovremeno, predloženo je da se za pojedine studijske programe od posebnog javnog interesa, poput medicine, zdravstva i nastavničkih zanimanja, razmotre dodatni mehanizmi zaštite dok se ne uspostavi efikasniji nadzor.
Takvi prijedlozi ponovo su otvorili pitanje koliko je postojeći sistem sposoban da garantuje kvalitet visokog obrazovanja, ali i gdje završava odgovornost Agencije, a počinje odgovornost ministarstava i samih visokoškolskih ustanova.
Slabosti Sistema
Direktorica Erasmus centra Sanja Hajdukov, koja je bila članica komisija za procjenu ispunjenosti uslova za akreditaciju pri Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta BiH, smatra da problem nije prvenstveno u kriterijima, već u njihovoj primjeni.
- Kriteriji su postavljeni u skladu s evropskim smjernicama za akreditaciju visokoškolskih ustanova. Napravljeni su dosta dobro, ali, kao i sve u našoj zemlji, ne računaju na mogućnost da će ih ljudi izvrgavati. Trebalo bi očekivati da će se vlasnici i zaposlenici visokoškolskih ustanova sami truditi da podižu kvalitet, a ne da komisijama serviraju lažne podatke. Kriteriji jesu dobri, ali ne funkcionišu dobro u društvu u kojem postoje korupcija i odsustvo evropskih vrijednosti - kaže Hajdukov za „Dnevni avaz“.
Ona pojašnjava da komisije ocjenjuju dokumentaciju koju dobiju, te da su mogućnosti provjere ograničene.
- Često me pitaju kako je moguće da je neki univerzitet dobio akreditaciju. Upravo zato što je način ocjenjivanja takav da, ako postoji dokument koji govori o kvalitetu, prolaznosti ili napredovanju profesora i studenata, komisija taj kriterij mora smatrati barem djelimično ispunjenim. Kada komisija završi izvještaj i preda ga organu koji ju je imenovao, njen posao je završen. Nakon toga odgovornost prelazi na ministarstva i politiku - ističe ona.
Prema njenim riječima, upravo je politički utjecaj jedan od najvećih problema visokog obrazovanja u BiH.
- Politika je na univerzitetima uzela veliki dio kolača. Postavlja rektore, imenuje ljude na ključne funkcije i na osnovu toga se upravlja univerzitetima. Autonomija univerziteta trebalo bi da bude osnovni princip, ali to, nažalost, nije stvarnost. Godinama sam svjedočila eroziji kvaliteta. Ako se usprotivite, jednostavno vas sklone ili vam ne produže ugovor. Na mnogim fakultetima ljudi su ucijenjeni svojim radnim mjestom ukoliko žele misliti svojom glavom - naglašava Hajdukov.
Poseban problem vidi i u demografskim promjenama.
- Sve je manje djece, fakulteti se danas bore za svakog studenta. Ako upisujete loš kadar, ni Sorbona ni Harvard od njega ne mogu napraviti vrhunskog stručnjaka. Sistem se ne može graditi na izuzecima, nego na kvalitetnom ulazu i stalnom unapređenju - upozorava ona.
Odgovor Agencije
Na upit „Dnevnog avaza“, iz Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta BiH (HEA) odbacuju tvrdnje da sistem ne funkcioniše, naglašavajući da je riječ o složenom procesu u kojem učestvuje više institucija.
Iz HEA navode da akreditacija nije jednokratna kontrola, već kontinuiran proces unapređenja kvaliteta koji provode visokoškolske ustanove, stručne komisije, nadležna ministarstva i Agencija, u skladu s evropskim Standardima i smjernicama za osiguranje kvaliteta.
- Proces osiguranja kvaliteta ima osnovni cilj da kroz ciklične postupke vanjskog osiguranja kvaliteta kontinuirano unapređuje sisteme unutrašnjeg osiguranja kvaliteta uspostavljene na visokoškolskim ustanovama - navode iz HEA.
Zanimljivo je da u javnim nastupima HEA izbjegava riječ “kontroliše”, već se insistira na “unapređuje”, pokazuje dijeljenje odgovornosti, mada njihove komisije procjenjuju samoevaulacijske izvještaje i druge dokumente te dolaze na lice mjesta da sve to provjere. I daju preporuku ministarstvima šta da urade sa tom ustanovom.
Također, dodaju da Agencija nema zakonska ovlaštenja da ocjenjuje vjerodostojnost diploma stečenih u BiH ili inostranstvu, ali da podržava aktivnosti svih nadležnih institucija usmjerene na suzbijanje eventualnih zloupotreba.
Dvije perspektive
Ministrica za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo, profesorica Dušanka Bošković, smatra da se u javnosti često neopravdano poistovjećuju slučajevi falsifikovanih diploma sa sistemom osiguranja kvaliteta.
- Vrlo je teško lažirati elemente iz akreditacije. Morate imati završne radove, zaposlene profesore, silabuse i niz drugih pokazatelja. Stoga mi, kao ministarstva, uvijek prihvatamo prijedlog Agencije - kaže Bošković za „Dnevni avaz“.
Naglašava da izdavanje falsifikovanih diploma predstavlja krivično djelo koje nije dio postupka akreditacije.
- Lažirane diplome prijavljuju se tužilaštvu i policiji. To nema veze s nastavnim procesom. Mi se bavimo unapređenjem kvaliteta obrazovanja, dok su nezakonitosti predmet rada pravosudnih institucija. Zato mislim da su paušalne tvrdnje o opštem padu kvaliteta visokog obrazovanja - ističe ministrica.
Mora se prilagođavati
Bošković podsjeća da je Bolonjski proces potpuno promijenio način studiranja, uveo eksternu evaluaciju i stavio studenta u središte obrazovnog procesa.
- Obrazovanje se mora prilagođavati vremenu. Danas imamo umjetnu inteligenciju, digitalne tehnologije i nova zanimanja kojih prije dvadeset godina nije bilo. Uveli smo fleksibilnije modele studiranja i otvorili prostor za nove studijske programe. Ne dijelim mišljenje da je kvalitet visokog obrazovanja generalno opao. Naprotiv, svake godine veliki broj mladih ljudi završava fakultete, brzo pronalazi posao i dokazuje svoje znanje i u BiH i u inostranstvu - zaključuje Bošković.
Rasprava o reformi visokog obrazovanja tako pokazuje da saglasnost postoji kada je riječ o potrebi većeg nadzora i transparentnosti, ali ne i o ocjeni sadašnjeg stanja. Dok jedni upozoravaju na ozbiljnu eroziju kvaliteta i snažan politički utjecaj na univerzitete, drugi tvrde da sistem akreditacije funkcioniše, a da se pojedinačni slučajevi nezakonitosti ne mogu poistovjećivati s ukupnim stanjem u visokom obrazovanju. Upravo zbog toga predložene parlamentarne mjere mogle bi predstavljati prvi ozbiljniji test spremnosti institucija da vrate povjerenje u akademske kvalifikacije u Bosni i Hercegovini. Ipak, ovo je još set zahtjeva i inicijativa, a ne konačno usvojen zakon. Zaključci obavezuju Vijeće ministara BiH i druge nadležne institucije da u roku od 90 dana pripreme konkretne zakonske izmjene i provedu mjere.
Akreditovane 34 ustanove
Prema Državnom registru akreditovanih visokoškolskih ustanova, koji vodi Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta BiH, u BiH postoje 34 akreditovane visokoškolske ustanove. Od toga je 20 u Federaciji BiH, 13 u Republici Srpskoj i jedna u Brčko distriku. Deset je javnih, a 24 privatne. Zanimljivo je da Hercegovačko-neretvanski kanton jedini u BiH koji ima dva javna univerziteta - Univerzitet „Džemal Bijedić“ i Sveučilište u Mostaru, što je uzrokovano dugogodišnjim etničkim i političkim podjelama u ovom gradu i regiji. U posljednje tri godine šest univerziteta i visokih škola nije dobilo produženje akreditacije.