Novinar lista Frankfurter Allgemeine Zeitung, Mihael Martens, navodi da je razgovarao s brojnim osobama koje dobro poznaju okolnosti opsade Sarajeva te da niko od njih nema saznanja niti indicija da su tokom opsade postojali takozvani snajperski turisti koji su plaćali kako bi pucali na civile.
Pod naslovom „Bajka o lovu na ljude“, njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung objavio je drugi nastavak o navodnom „Sarajevo safariju“, u kojem navodi da postoje ozbiljne sumnje u tvrdnje da su bogati stranci tokom opsade Sarajeva organizirano dolazili i plaćali kako bi pucali na civile.
Anonimni, nepoznati i mrtvi svjedoci
Novinar Mihael Martens je ranije već objavio članak u kojem se suočava sa ključnim izvorima te priče, a sada, u nedeljnom izdanju uglednog lista, donosi novi tekst.
U njemu piše, prenosi DW, da su izvori, jedan dokumentarni film i dvije knjige, oslonjene na anonimne, nepouzdane ili mrtve svjedoke kojima autori često nadijevaju nadimke.
„Mogli su ih nazvati i Raja, Gaja i Vlaja“, piše ironično Martens, navodeći imena crtanih likova, nećaka Paje Patka.
- Ko se, nasuprot tome, sam raspita u Sarajevu i priča s ljudima koji su preživjeli blokadu, brzo nailazi na proturječnosti u toj priči - piše u članku.
Franjevci ništa nisu znali
Martens sreće fra Mirka Majdanždića iz franjevačkog reda koji se sjeća opsade, manjka vode i snajpera.
„Za brata Mirka priče o snajperistima nisu nekakve legende. Njihovo prisustvo na brdima bilo je godinama za njega i još stotine hiljada ljudi u obruču dio života, smrtna opasnost“, piše Martens.
„Ali teško mi je da povjerujem da su tu dolazili silni stranci i plaćali da pucaju“, kaže Majdandžić za njemački list.
„Što je čovjek bogatiji, što ima više moći, to je možda veća njegova potreba da radi perverzne stvari. Ali ta priča o italijanskim lovcima na ljude… zašto je nismo čuli tokom rata?“
Franjevac Majdandžić negira i nešto što je talijanski romanopisac Ecio Gavaceni napisao u knjizi „Vikend-snajperisti“ – naime, da mu je jedan „svjedok“ rekao da je tokom rata od jednog franjevca čuo za italijanske obijesne snajperiste.
Iskaz jednog vatrogasca
Martens dalje piše da se u Sarajevu često čuje pitanje: „Ali, šta je sa onim svjedokom?“
Tu se, pojašnjava, misli na američkog vatrogasca Džona Džordana koji je bio u opkoljenom Sarajevu, svjedočio pred Tribunalom u Hagu i „ovlaš spomenuo nešto što bi se moglo tumačiti kao potvrda tvrdnje“ o turistima-ubicama.
„Tvrdio je da je na sarajevskoj Grbavici, koju su držale srpske snage, posmatrao ljude (ili jednog čovjeka – Džordan u iskazu prelazi iz jednine u množinu) koji očito nisu bili upoznati s terenom i koje su vodili srpski borci. Džordan govori o ‘turistima-strelcima’. Doduše, nije ih vidio da pucaju, ali jeste da ih vode od jedne do druge snajperske pozicije“, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung.
„Ko hoće“, piše Martens, „može u te riječi da učita mnogo. A italijanski samoprozvani istraživač Gavaceni je to i učinio. U svojoj knjizi Džordanov iskaz čak naziva ‘odlučujućim’.“
U Hagu nema baš ništa
Martens dodaje da su mnogi mediji preuzeli Gavacenijevo tumačenje, iako je Džordan jedini svjedok koji je u Hagu spomenuo navodne došljake-snajperiste, dok 4.649 svjedoka takvo nešto nije navelo.
Novinar je pokušao kontaktirati bivše glavne tužiteljice Karlu del Ponte i Sergea Brammertza, koji nikada nisu spominjali ništa o „Safariju“. Međutim, Del Ponte više ne odgovara na novinarske upite, dok Brammertz zbog svoje sadašnje funkcije ne može govoriti o toj temi.
Martens navodi da je razgovarao s „ranijim visokim saradnikom“ Haškog tužilaštva, koji je zamolio da ostane anoniman. „Čovjek je ljut zbog ‘legende’, kako u telefonskom razgovoru naziva ovu priču. ‘Ta stvar odvlači pažnju od hitno potrebne potrage za stvarnim počiniocima pravih ratnih zločina.’“
