Emir Bektić je Srebreničanin koji je u julu 1995. godine imao šesnaest godina i kao mladić s ocem je krenuo kroz šumu putem spasa koji je za mnoge bio put smrti.
U Avazovom intervjuu govorio je o tome, ali i životu prije agresije i tokom agresije, kao i o rastanku s majkom i sestrom kada su krenule put Potočara, a on i otac put šume. Svoju životnu priču Bektić je pretočio u knjigu pod nazivom „Kad osvaneš sam“ u kojoj je detaljno opisao sve što je proživio i čega se sjeća.
Djetinjstvo prije agresije
Kaže da je prije agresije imao normalno djetinjstvo i sve ono što jedno dijete može poželjeti. Otac je bio prosvjetni radnik, živio je s majkom i sestrom, a nakon što je počela agresije prve godine, kaže, pamti po gladi. Kada je pala Srebrenica, otac je odlučio da krene s njim kroz šumu jer nije vjerovao da će biti sigurni ako odu u Potočare. Majka i sestra krenule su prema bazi UN-a, a rastanak je bio težak i svi su osjećali da postoji mogućnost da se više nikada neće vidjeti.
- Već na prvim kilometrima puta kolona je bila izložena rafalnoj paljbi. Sa strane sam vidio ubijene ljude kako nepomično leže pored puta. Imao sam samo 16 godina i to je bio prvi put da sam svojim očima vidio mrtve ljude. U noći između 12. i 13. jula prišla nam je grupa vojnika koja se predstavljala kao naši. Otac je odmah shvatio da su to srpski vojnici. Nedugo zatim presjekli su kolonu, odvojili nas od ostalih i naredili da sjednemo. Cijelu noć prijetili su nam riječima da će nas pobiti i zaklati. Bili smo iscrpljeni, gladni, žedni i čekali smo trenutak kada će nas ubiti – kazao je.
Osvanuo sam
Dodao je kako mu je pred zoru otac rekao da je možda pogriješio što ga nije poslao s majkom i sestrom.
- Rekao je da je trebalo da idem s njima kako bih preživio. Naslonio sam se na njegovo krilo, obećao mu da neću zaspati, ali sam ipak zaspao. Probudio sam se sam, naslonjen na jedno bukovo drvo. Oca više nije bilo. Nikada nisam saznao šta se tačno dogodilo, ali vjerujem da me ostavio skrivenog uz drvo kada su njih odveli na strijeljanje, nadajući se da ću tako imati priliku preživjeti - kazao je.
Dugo je lutao sam, a taman kada je pomislio da je siguran ponovo je pao u ruke agresorskih vojnika. Kako je preživio i šta se dogodilo pogledajte u emisiji.
Kompletan intervju pogledajte u videoprilogu na početku teksta.
