Danas se navršava 31 godina otkada je od dušmanske ruke poginuo general Armije RBiH Izet Nanić, heroj odbrane naše države Bosanske krajine.
Kako koja godina prolazi ime Izeta Nanića postaje značajnije. Njegove vizionarske izjave itekako su aktuelne. Njegova briga za borce, nepravdom zatrpane, ovih dana dolazi do izražaja jer aktuelna vlast Trojke borcima daje mizeriju.
Ime po amidži
Šta bi im, pobogu, samo u brk rekao jedan od najboljih sinova kojeg je BiH ikada imala Izet Nanić?
Reporter "Dnevnog avaza" jučer je u porodičnoj kući Nanića u Bužimu razgovarao sa Rasimom Nanić, Izetovom majkom. Iako u 83. godini, govori razborito. Sadržajno. Iako je izgubila dva sina, tuga je nije pobijedila.
Uz njeno krilo bio je i unuk Izet, sin Mujagin, koji je dobio ime upravo po rahmetli amidži, heroju Izetu.
– Znaš šta sine ovaj, koliko sam radosna više sam žalosna, jer to mene pogodi - počinje ispovijest Rasima Nanić.
Skromno zbori i zahvaljuje se svima.
– Hvala svakome ko podržava i ko ima osjećaj prema šehidima što su dali svoj život za ovu Bosnu, da se živi u miru i da su sačuvali našu Bosnu i naš islam, ako Bog da u Bosni, da nam bude, uvijek se širio i uvijek bolje da nam bude bilo - govori u jednom dahu majka rahmetli Izeta.
Upozorava riječima "ne daj Bože, ne ponovilo se".
– Selamim sve majke šehida, i roditelje, i očeve, i majke, i sve, i porodice. I želim im sve najljepše u životu. Da im dragi Allah olakša svakome, a i meni tegobe. Jer nije, nije ovaj, to lako nositi kada ljudi koji samo počnu živjeti i život da im se ugasi, zdravi. Kad čovjek boluje pa umre, pa eto elhamdulillah. Ali koji su ljudi dali svoje živote i krv prolili za ovu Bosnu. Pa ja bih mislila da to treba, a i poštuje se to. To se poštuje, stvarno. I treba to da se ne zaboravi. To treba da se stvarno održava, sjećanja na tragedije i mladost obučavati tome i historiju tu podržavati - dodaje Rasima Nanić.
S njom razgovara unuk Izet.
– Ja, sine, dok sam bila mlađa, sve sam pratila, a sada i ne mogu. Mislim ako Bog da ovdje otići sutra na tehvid taj i eto, rekla sam da ću jednu večer ići, igra mi praunuk, Neze rahmetli unuk Arslan. On igra, pa sam sa svojim Izetom dogovorila...
– Hoćemo, ako Bog da majko ići - nastavlja unuk Izet, a ona dodaje:
– Pa ću ići pogledat svoga Arslana. Dobar je igrač. Eto, baš mi je Izet, kaže, ići ćemo majka jednu noć.
Uvijek u plućima
Na konstataciju unuka Izeta da će ići i na zatvaranje manifestacije Slobodarski dani Bužima, Rasima obavezno kaže "akobogda".
– E da, e da, ako Bog da. Ako doživim, sine. Sine, puno otišlo, prošlo, a malo ostalo. Pune su godine, a najteže su bile ove pogibije ove djece. Sve u zaboravu i šta je bilo i prošlo, ali ovo se ne zaboravlja do zadnjeg izdaha. To se ne može zaboraviti, to se nosi uvijek u plućima i to se ne može zaboraviti. Ja ovo poštujem i stvarno, šta se to tako obilježava tim šehidima, šta se daje sine, njihova počast, jer su oni to zaslužili. Eto, ja sam dala svoja dva sina, a još je majki dalo, i po tri. I možda i po više. Ali eto, tako je to - kaže na kraju majka Rasima Nanić.
Ime Izeta Nanića - velika čast
– Ja sam igrom slučaja, prvo muško dijete koje je rođeno u porodici poslije Izetove, rahmetli pogibije, tako da je mene zapala ta čast između ostalog, da nosim Izetovo rahmetli ime i pitaju ono, i stvarno odzvanja to. Pogotovo u zadnjih deset godina, kad dođem negdje, stvarno vidim da ljudi kad čuju ime, ono, i isprave se. Vjerujem da se ljudi isprave, toliko ljudi poštuju to ime, to je ono. Ja vazda kažem, ja da mogu da biram bilo koje druge ime, ja ne bih svoje ime promijenio - kaže bratić Izeta Nanića.
Biografija heroja Izeta Nanića
Izet Nanić do 1992. godine radio je kao aktivno vojno lice u tadašnjoj JNA, a početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, postaje komandant jedne od najuspješnijih brigada Armije BiH - bužimske 505. viteške brigade. Za ratne zasluge, brigadni general Izet Nanić odlikovan je “Zlatnim ljiljanom” 1994. godine, a posthumno 1998. i “Ordenom heroja oslobodilačkog rata”.
