Danas, 10. jula, održava se komemoracija Andriji Bajiću u MTS dvorani. Njegova supruga, pjevačica Mala Cana je sve vrijeme plakala i ljubila njegovu sliku dok su je pridržavali da ne padne.
Mala Cana o haosu sa njegovim kćerkama
Sa suzama u očima Mala Cana je govorila o Andrijinim posljednjim danima života, neostvarenoj želji da sa njim ima dijete, ali i odnosu sa njenim kćerkama, koje su, kako ona kaže, jedva čekale da joj vide leđa, te da izađe iz kuće u kojoj je živjela sa Andrijom.
– To mi je najljepši dio mog života koji sam imala od kad sam se rodila. Teško mu je bilo da ja ostanem bez djece i govorio je da je to velika žrtva da ja nemam djecu. Mi smo razgovarali sa doktorom i on je rekao da nije problem da mi pokušamo, ali zbog njegovih godina, dijete ne bi možda bilo kako treba. Međutim, ja sam mu rekla da je to moje dijete. Onda je meni je on rekao u jednom momentu: “Znam, dušo, to bi bilo dobro. Volio bi.” I stvarno je volio. Uvijek smo se šalili. Govorila sam mu: “Ti ćeš znati, čim uzme frulu da svira, da je tvoje.” On je meni rekao: “Dušo, i ovako ti život nije bio lak i već si izgubila jednu bebu, da je veliki rizik, da se rodi dijete, a da nije zdravo.” Da on ne bi mogao da podnese da taj takav teret ja nosim. Ja sam njega prihvatila takvog kakav jeste, da on, hvala Bogu, ima porodicu koju sam ja poštovala i do samog momenta njegove smrti. Čak ni sad nisam rekla nijednu pogrdnu riječ za njih, niti ću reći, sem istinu kako smo živjeli – rekla je pjevačica.
Cana ističe da nakon smrti supruga nije u kontaktu sa njegovim kćerkama.
– Ne. Ja sam sad sama. Nisam kod kuće, jer teško mi je da idem tamo gdje nema njega. Sjedim ovdje kod moje kume, držim njegovu sliku. I plačem. Hoću da ga ožalim sama. Svi viču: “Nemoj da plačeš. Nije dobro za tebe, nije za zdravlje dobro.” A kad je dobro, a kad treba? Držim njegovu sliku i ljubim je stalno. Gledam. To mi je sve što mi je ostalo – rekla je ona.
